Jer Kosovo je Srbija

Auh, majko mila ovde na Balkanu svega ima što „nigdje na bijelome svijetu neima“. Mala Šiptarka, takoreći Albanka, a džudistkinja Keljmendi uze zlato u Riu… prc i šta ćemo sad? A u preambuli Ustava Republike Srbije lepo piše da je Kosovo neotuđivi deo Srbije. Dobro, svi se slažemo sa Preambulom, sunce joj jebem krvavo, i tu nema dvojbe niti smije biti. Elem, u ovom kosovskom, epskom i elegijskom ciklusu moramo biti pošteni prema samima sebi, pre svega, i upravo zbog našeg čvrstog i odlučnog stava gospođici Keljmendi za zlatnu medalju moramo isplatiti sve obećane prinadležnosti. Vučić, premijer, ali i Udovičić, ministar, obećaše po 45 tisuća eura osvajačima zlata i poklon automobil FIAT pride… „A od kuma televizor!“. Sad, jeste Keljmendi sa mladine strane ali, jebi ga, KOSOVO JE SRBIJA! I šta ćemo sad? Jel’ se Đorđević, selektor, slikao sa braćom iz južne pokrajine? Jeste, Muta mu sredio i time su pokazali sportsko bratstvo i jedinstvo pred „cijelim svijetom bijelim“! Poštenja radi i premijerove časti radi a sve u duhu olimpizma i razumevanja aktuelne političke situacije nadam se da će džudistkinja Keljmendi, Srbijanka albanskog porekla, biti dočekana na čuvenom balkonu u Beogradu i da će joj lično premijer uručiti sve što ima da joj se uruči. Takav gest će se, dakako, dopasti celom svetu a pogotovo glavešinama u Evropskoj Uniji i NATO  paktu.

P.S. Predlog je da se pozove i Brega sa Bebekom i da otpevaju onu čuvenu pesmicu na albanskom jeziku „tnđe mota jebte rokenrolj“.

Koja smo mi svetska sportska velesila!