Iskopao više od 250 septičkih jama u šabačkim selima

Zdravko Ivanović iz Bogosavca

Za 20 godina rada Zdravko Ivanović iskopao je više od 250 septičkih jama u 32 sela. Ovaj posao zastupljen je i danas u velikoj meri, jer je to za većinu seoskih kuća, usled nedostatka kanalizacije, jedina mogućnost. Sve što je potrebno onima koji se za njega odluče su radno odelo, alat i spremnost za naporan rad.

-Pošto u selima oko Šapca nema gradske kanalizacije, ljudi su bili primorani da za odvod otpadnih voda rade septičke jame. Od početka godine sam bio u sedam sela, računajući četiri septičke jame samo na Savi. Imam saradnike i prijatelje u svakom selu koji me zovu kada je to nekom potrebno. Ova godina je pogotovo bila teška za rad, a od 10. maja do danas uradio sam 14 septičkih jama. Teren je bio mnogo tvrd, ali sam u saradnji sa domaćinima sve regulisao i uradio na najbolji i najefikasniji način. Uglavnom se septička jama radi od četiri do šest dana. Zavisi od veličine, da li je dva i po puta dva i po, ili je tri puta tri. Bilo je i dve malo manje jame, i tu je bilo problema sa tvrdoćom, ali se ipak sve odradi kako treba. Radim uporedo i kanalizaciju, ako domaćin nije uradio- navodi Ivanović.

Brzina rada zavisi od konfiguracije terena i vremenskih prilika, a i suša je učinila svoje.

-Na početku kopanja bilo koje septičke jame nailazio sam na do jedan metar tvrdoće suve zemlje, pa smo i to nekako završili- jedan dan smo kopali, pripremili, zalili i drugi dan se nastavi s radom. Čim se dođe na metar i 30- 40 centimetara, malo je drugačije, mekše i lakše se radi. Prilikom pogodbe sa domaćinima, ako je posao obimniji, onda nađem ispomoć, a ako procenim da mogu da uradim sve sam, tako i radim- objašnjava on.

Kada je zbog povrede koja ga je slučajno zadesila prilikom nezgodnog pada na trotoaru morao da napravi pauzu, po oporavku je sebi zadao više obaveza.

-Četiri meseca nisam radio, jer sam polomio deo kuka, ali sam od 10. maja do sada uradio deo posla koji je ostao od prošle godine, jer domaćini nisu imali materijal i novac za pripremu terena. Prvo sam do 10. maja radio dve- tri septičke jame sa štakom. Nisam radio desnom nogom koju sam povredio, već levom, pa sam morao posebno da vodim računa o svemu. Pravim između svakog posla dan- dva dana pauze, nedeljom ne radim. Dogovaram se sa domaćinima, ako je nevreme ili ja nisam u mogućnosti, pošto se uporedo bavim kopanjem raka u seoskom području, onda odložimo posao. Do nove godine imam zagovoreno najmanje desetak septičkih jama- kaže Zdravko.

Budući da se tim poslom bavi skoro 20 godina, trudi se da ni vreme, ni bilo kakve okolnosti, ne remete njegov plan.

-Ovaj posao je mnogo težak i neki ljudi ga rade, ali ne stalno, jer čim je tvrd teren, izbegavaju. Nekog privlači novac, a neko mora. Međutim, kod mene je druga situacija, ja radim svima bez obzira na vremenske prilike i teren i tako skoro 20 godina. Na četiri mesta do sada je bilo neizvodljivo ručno kopanje, ali je zato domaćin angažovao bager. Teško je obraditi zemlju, ali kad se obradi i iskopa, tako se i uzida i završi kako treba- objašnjava Zdravko.

Za njegov posao, kaže, nije potrebna posebna obuka. Jedno vreme je samo kopao, pa su ga neki prijatelji u Lipolistu nagovorili da počne da zida, bavi se šalovanjem, livenjem i radi kanalizaciju.

-Kopanje je najteži deo posla, sve ostalo ide redom. Kad sam uvideo da mogu to da radim, 2000. i neke godine, naučio sam od vodoinstalatera kako se postavlja kanalizacija, a zatim dalje kako da radim na zatvaranju septičkih jama. U mnogim mestima sam radio prelivne jame, pošto su postojeće izlivale na površinu, da bi ljudi mogli da nastave da koriste svoja kupatila. U prelivnu jamu ide čistija voda, isti je sistem rada, razlika je u postavljanju cevi. Poslednje tri godine na desetak mesta sam radio prelivne jame- dodaje.

Zdravko je i humanista, član komisije za okupljanje dobrovoljnih davalaca krvi u Bogosavcu, a do sada je davalac bio 66 puta. Bogosavac je poznat po svojim akcijama, ali se rado odazivaju i na pozive gde god je potrebno i daju dragocenu tečnost. Kaže i da kovid- 19 nije uticao na njegove poslove, samo je povećao oprez i preduzeo sve druge propisane mere koje su naložene, vodeći računa o sebi i drugima. Poručuje da čovek koji hoće da radi, nema razloga da strahuje za svoju budućnost, a posla će uvek biti.

Dragana Dimitrijević

Exit mobile version