Htela deca plen

Pozadina preleta dvoje odbornika u opozicione redove

Tačno je da hronologija događaja oko prelaska dva odbornika iz ZZS-a u opozicione redove datirati od sukoba na relaciji Jančić – Zelenović. Da podsetimo, Marko Jančić je više godina bio jedan od najpouzadnijih saradnika Nebojše Zelenovića, bio mu je šef kabineta, a i u partiji je ozbiljno radio predizbornu kampanju za starog – novog gradonačelnika. Njegov aktivizam cenili su i poštovali apsolutno svi članovi stranke i slovio je za jednog od najrigidnijih protivnika politike Aleksandra Vučića i njegove partije. Delovanje Marka Jančića odavalo je apsolutnu sigurnost i uverenje svima koji su sa njim sarađivali, da je za Šabac upravo i jedino ispravno to što se on i njegovi partijski drugovi tako gorljivo bore za demokratiju a protiv autokratskog režima Aleksandra Vučića… Pa šta se onda desilo, odakle takav veleobrt u svoje političko „vjeruju“?!

Dakle, geneza sukoba sa svojim pretpostavljenim Zelenovićem počinje onoga momenta kada je gradonačelnik posumnjao u činjenicu da Marko Jančić nije završio fakultet, iako je tvrdio da jeste, kao i master, ali nikako da diplomu ili uverenje o diplomiranju donese u službu za zapošljavanje od koje je dobijao mesečne prinadležnosti sa visokom stručnom spremom. Na insistiranje gradonačelnika da ne može da dobija platu dok u evidenciji ne bude argumentovana diploma Mašinskog fakulteta odnosi između Jančića i Zelenovića su zahladneli, ali i pored toga potvrde o završenom fakultetu i dalje nije bilo. Upravo zbog te činjenice, Jančić je smenjen sa mesta šefa kabineta ali je ostao u partiji i nastavio je vredno da se bori za svoje političke ciljeve koji su se i dalje poklapali sa Zelenovićevim. Posle izbora i poznatih rezultata Jančić je očekivao da će ga dobrano nagraditi za sav uložen trud, i do slovce je Nebojši Zelenoviću rekao da je vreme da se on i njegova ekipa namire u vidu jednog javnog preduzeća, evo na primer „Vodovod“, u koje će oni postaviti svoga čoveka. To na prvi pogled ne mora da znači ništa, a može da znači apsolutno sve. Na primer, totalni uvid u tendere, zapošljavanje ljudi, i pravljenja svoje nove političke vojske. Zelenović je ovakav predlog Jančićev sa indignacijom odbio, rekavši mu da Šabac nije ničija privatna prćija i da takve stvari on neće da radi, a osim toga tu postoji i jasan koalicioni sporazum. Tog momenta dolazi do Jančićevog prvog iskakanja u javnost sa onim već čuvenim pismom od pre nekoliko meseci u kojem navodi svoja nezadovoljstva u saradnji sa Nebojšem Zelenovićem. Partija mu i pored toga, kao odborniku Grada Šapca dodeljuje priznanje postavljenjem na mesto potpretsednika skupštine grada i dodeljuju mu mesto šefa odborničke grupe Zajedno za Srbiju – Nebojša Zelenović.

No, i pored svega toga nezadovoljstvo je tinjalo u Marku Jančiću i nastavio je da na svakom mestu omalovažava Nebojšu Zelenovića, i to iz razloga što su njegova očekivanja posle izbora potpuno izneverena! Nije dobio ono što smatra da mu pripada. Lično je, novinaru „Podrinskih“, Hanibalu Kovaču u više navrata govorio o aroganciji Nebojše Zelenovića i da je velika opasnost Tamara Bastaja, koja će, gotovo je, sigurno napustiti njegovu odborničku grupu. Takođe, u nekoliko navrata, istom novinaru, je u neformalnom razgovoru u hotelu „Sloboda“ rekao da će preduzeti sve mere, prijateljske, da „smiri“ Tamaru, i da kanališe njeno nezadovoljstvo jer je i ona mnogo nezadovoljna Nebojšom Zelenovićem koji nikako da razume njene potrebe, pre svega finansijske, ali i političke. Navodno, Bastaji je obećana Kancelarija za mlade, ali se ta kancelarija po odluci, pre svega države, gasi i više u tom obliku ona neće raditi, odnosno, neće više moći da se finansira iz budžeta. Jančić, uplašen da će to „Podrinske“ odmah objaviti, pozvao je novinara i rekao mu da je uspeo da Bastaju ubedi i da ona neće napustiti odbornički klub.

Šta se posle toga desilo?

Opozicija u gradskoj skupštini prateći sva ova dešavanja stupa na scenu i kreću sa pregovorima sa Jančićem i Bastajom da oni pređu u njihove redove, i da će na taj način moći da se finansijski namire u naredne četiri godine. Prva je iz stranke ZZS istupila Bastaja, a odmah potom i Marko Jančić, i pojavljuju se iznenada pred striktno odabranim novinarima na tzv. konferenciji za štampu koju je upriličio lokalni SPS. Jančić posle te konferencije sa suprugom i troje dece nestaje iz Šapca, i odlazi na planinu da se dobro odmori i naravno sve mu je bilo plaćeno i to od strane partije na čijem čelu je Aleksandar Vučić. Bastaju za  to vreme čuvaju u Novom Sadu, i to niko drugi nego šef SPS-a Nikola Veselinović koji sa njom provodi svo vreme, čuvajući je od bilo kakvog spoljnjeg uticaja da se eventualno ne vrati u odborničku grupu iz koje je istupila. SNS je njima dao obećanje da će u tu famoznu subotu, zajedno sa njima, imati većinu i da će na toj sednici skupštine grada doći do promene vlasti, do čega, očito nije došlo. Kada su videli da su izmanpulisani i da gradska vlast ima stabilnu većinu i bez njih, Jančić i Bastaja izlaze u javnost sa tvrdnjom da im se preti, da im je ugrožena sigurnost i bezbednost, da im se nudi novac preko posrednika da se vrate nazad, i to 30.000 evra, da žive pod velikim pritiskom i da, jednom rečju, traže zaštitu celokupne javnosti da im se pomogne. Jančić se pojavljuje na „Pinku“, Bastaja daje izjavu „Blicu“, optužujući Nebojšu Zelenovića za čoveka koji im je najveći neprijatelj.

Činjenica je da se Tamara Bastaja obratila gradonačelniku jednom dugom SMS porukom, i ta poruka je prosleđena lično od Tamare Bastaje u redakciju „Podrinskih“. Iz te poruke se može zaključiti da je Bastaja nezadovoljna i da je očito i ona očekivala mnogo više od onoga što je dobila kroz svoj politički aktivizam, iako je još uvek studen književnosti u Novom Sadu. Zelenović joj je uljudno odgovorio, persirajući joj, i ta poruka od strane Zelenovića, tj. odgovor bila je u blagonaklonom i prijateljskom tonu. Cela priča oko plena i nezadovoljstva ovo dvoje odbornika svodi se na to što su oni napravili račun „bez krčmara“ jer su već razradili strategiju delovanja, zajedno sa Nikolom Veselinovićem, koji radi u „Vodovodu“, i koji im je bio spirtus movens u ideji da je Vodovod najbolje mesto za njihovo timsko namirivanje. Naravno, da Zelenović i njegovi koalicioni partneri nisu dozvolili ovakvu ucenu, klasičnu manipulaciju i potencijalno leglo kriminala gde će se tenderi nameštati, a provizija sebi uzimati. Posle odlaska Bastaje i Jančića, u do juče neprijateljske redove, samo se može nagađati i špekulisati koliki su novac za taj transfer dobili, SNS očito nije žalio novac da namiri ovo dvoje ljudi u nadi da će se i još po neko od odbornika iz vladajuće koaliciji polakomiti i krenuti stopama veleizdaje Bastaje i Jančića.

Očito na fakultetima se uči sve drugo ali ne i predmet iz toga kako sačuvati obraz i datu reč. Pare se ionako potroše!

Exit mobile version