E, nije mi ni do čega

LIČNI STAV: HANIBAL KOVAČ

 Imao sam nameru da najstrašnije napušavam ove „moje“ zbog poraza od 4:1 kada su u pitanju „Mijesni odbori“, jer naprednjaci u fer i poštenoj borbi taj rat dobiše! Imao sam nameru da, ove moje, napušim najstrašnije zbog radi nikakvoga „nečinenija“ i nerada, ali se, sticajem okolnosti zaustavih zbog jednog ličnog, tužnog setimenta koji me je pogodio! Naime, eto baš juče umro mi je takoreći brat i drug iz detinjstva i nemam pravo da o bilo drugo čemu pišem do o ovom svom osećanju koje me duboko potresa. Taj Brana sa nadimkom „Gušter“ je deo mog života i moga kuma i nisam stigao da mu zamerim opekotinu i doživotni beleg na levoj „zakolenici“ od upaljenog štirka na štapu na đubrištu kod nas u „Budžingradu“. Brana je bio slikarčina i prisutan u kulturnom životu Šapca više od 40 godina i imao je sjajno, naše detinjstvo, kasnije, sjajnu porodicu ali i tužan život! Da, tužan sam i nespreman da pišem o bilo čemu drugom do o sopstvenoj poznaji o nečuvene „Memento mori“ jer Branina smrt je graničnik i metafora svih naših smrti koje nas uskoro očekuju, jer takav je život… Ne znam da li više žalim Branu, tog „Guštera“, ili sebe ili mog kuma Gacu koga je umalo zapalio, onomad u detinjstvu, ili sve nas koji smo sanjali neki život i nadali se lepoj budućnosti tamo nekada, negde, početkom 70-ih prošlog veka… Da, nisam u stanju da sada, pred Novu godinu, kudim ove „moje“ zbog poraza od 4:1 a imao sam štošta reći, kako savetnicima gradonačelnika tako i onima iz Bele Reke i Slepčevića… Suština je u sledećem: „Život će proći, jer on neumitno prolazi, mi smo smrtni ali nemojmo činiti gluposti kada dođemo u situaciju da vladamo porodicom, kućnim savetom, mesnom zajednicom ili ne daj bože nečim većim“… Ova moja, neka deca došla na vlast, i prave sranja da je mene pokatkad sramota… Srećna Nova godina, ja je slaviti neću, jer umro mi je drug a vi kako god… dozovimo se svi pameti!

P.S.

Hteo sam pisati, dakle tekst o korisnosti muških sisa koju još uvek nisam spoznao… no, o tome i na tu temu ću pitasti tek kad me prođe ova tuga za izgubljenim prijateljem.

Exit mobile version