Rijaliti Srbija
Dobro je. Tako poznata i svima nama draga normalna nenormalnost u zemlji Srbiji je ponovo tu. A već smo se bili uplašili da nas je zauvek napustila. Međutim, evo ga! Još jedan državni udar se dogodio i to kada smo se najmanje nadali. Tabloidne režimske splačinarnice su akciju Tužilaštva za organizovani kriminal koja obuhvata hapšenja naprednih ministara, direktora preduzeća u službi vlasti i funkcionera kriminalne organizacije SNS zbog prevara (pljačke) preko 100 miliona dolara a u vezi železničke stanice i pruge u Novom Sadu a posredno i za pad nadstrešnice na istoj toj stanici kojom prilikom je stradalo 16 nevinih ljudi, dakle ono što bi u svakoj iole normalnoj državi bilo pozitivno proglašeno je za ni manje ni više nego za državni udar! A ne borbom protiv korupcije i kriminala koju Žvalavi Nepomenik godinama najavljuje.
„Dolazi vreme odgovornostri“, kaže. Pa, zar nije mislio na ovo što se baš ovih dana dešava? A, nije. Nema odgovornosti za njega i njegove razbojnike već samo za studente, njihove profesore i pobunjene građane. E, sad, da li se to Veliki Šef malko zajeb’o ili je i ovo neka njegova igrica, foliraža i prevara? Saznaćemo to uskoro kao što smo već dovoljno saznali da bismo postali svesni s kim i s čim imamo posla.
- Prezumpcija nevinosti se podrazumeva, što će reći da je svako nevin dok se ne dokaže da je kriv, na sudu naravno. Ali, zar iko ovde sa gramom mozga u glavi i nešto životnog iskustva misli da su onaj notorni Vesić („i to vam je tako“) i onaj tupavi Toma Mona nevini. Njih i majke vole samo onoliko koliko su po službenoj dužnosti obavezne. Toma zvani „prvi penal“ koji jede parizer sa Predsednikom, odnosno umesto njega, žrtvuje se za opštu stvar, uhvaćen je naravno nespreman, takav je rođen, on retko zna gde je poš’o a gde je doš’o dok je lukavi Vesara, uvek dobro obavešten, unapred, pre hapšenja, zbrisao u bolnicu kao i prethodni put u novembru prošle godine jer mu je navodno naglo pozlilo pa je dan kasnije čak i operisan u nekoj privatnoj klinici ako je verovati lekarima te ustanove.
Kad nećeš da saznaš istinu ti pitaj mog brata lažova, tako funkcioniše pomenuti prevarant. Tužilaštvo za organizovani kriminal (TOK) podnelo je optužni predlog za tuce i malo više sumnjivih lica u vezi slučaja o kome je bilo reči a sud im je odredio pritvor od 30 dana (i noći, he, he) a Žvalonja je promptno sazvao sednicu Saveta za nacionalnu bezbednost a teme su bile Kosovo i Republika Srpska!?
Za Kosovo nezavisno od Srbije, gašenjem gotovo svih srpskih institucija u našoj „južnoj pokrajini“, Nepomenik je učinio više nego svi albanski političari zajedno a tamošnji malobrojni Srbi ostavljeni su na cedilu i ta je priča ispričana a to što je njegov jaran međed Dodik u državi Bosni i Hercegovini fasovao robiju i zabranu bavljenja politikom na neko vreme ima li ikakve veze sa državom Srbijom i zašto ne?
A o hapšenju njegovih najbližih saradnika i saučesnika u zločinu na konferenciji za medije prozborio je tek par reči sve čudeći se kako to da tužilaštvo radi po zakonu a ne po volji gospodarevoj. Sve ovo pod pretpostavkom koju ne možemo odbaciti jer imamo i previše negativnih iskustava da ova najnovija drama nije nameštena, napisana i režirana u kabinetu na Andrićevom vencu a ne da se TOK otrgao kontroli i počeo da radi svoj posao kako treba, konačno.
Mada, nije jasno kakvu korist bi Žvalavi mogao da ima iz cele ove situacije, neko od uhapšenih bi mogao da popusti i postane svedok saradnik a onda sledi domino efekat. Pritisnut uza zid, što se kaže „doterao cara do duvara“ i iznutra a sve više i od spoljnih faktora kojima postaje balast svakim danom kojim ostaje na vlasti, nije više garant mira i stabilnosti, uzaludno produžava agoniju i troši vreme i svoje i svih ostalih u našem izmučenom društvu a za njega i njegove pajtose nema srećnog kraja balade.
Problem je samo što je tako neuravnotežen spreman i na neke vrlo opasne poteze koji mogu naštetiti građanima i građankama naše male zajednicu na mnogo načina a neki nisu za priču. Da li će sad u ovakvoj iznudici potegnuti za vanrednim izborima koje studenti i narod na ulicama traže mesecima ili će se i dalje ponašati kao da ga se sve ovo ne dotiče i ne tiče verovatno ni on sam u ovom trenutku nije siguran.
Pijana budala, takozvani novinar, Sarapa traži, zahteva gromoglasno na „ružičastoj“ televiziji (ili na Informer TV svejedno – isto sranje drugo pakovanje) da Nepomenik uvede vanredno stanje jer je, zaboga, dosta bilo ovog i ovakvog „blokaderskog bezakonja“.
Dakle, vanredni izbori ili vanredno stanje, pitanje je sad.
Rat istraživanjima javnog mnjenja je otpočeo žestoko kao povišena temperatura pred grip i kao da su ta „istraživanja“ radili pitomci iz Laze jer između njih niđe veze, tako kod jednih buduća studentska lista ima preko 50% glasova a kod nekih drugih tek oko 5%, kod jednih naprednjaci i saučesnici ne prelaze 40% a kod onih tamo trećih ubedljivo osvajaju natpolovičnu većinu.
Alo, bre! Ima li, dođavola, u ovoj zemlji neko da je iole normalan ili bar da nije lud k’o zvono? Publika je naravno zbunjena i na sve navedeno još se ne zna da li će biti korišćena VAR tehnologija, u prevodu popravljanje izbornih uslova ili će što se studenata i njihovih podržavaoca tiče uslediti juriš pa šta bude, posle bitke svi ćemo svakako biti generali.
A kakva je sudbina najnovijeg novokomponovanog državnog udara, zna li se šta? Pitam za druga…
Piše: Dragan Karalazić