Da/ne bojkot

LIČNI STAV: Hanibal Kovač

„I ja volim pozorište, ali ne u svojoj kući“. Dakle, apsolutno da, bojkot predstojećih izbora, ali ne u našoj kući! Jest’ Šabac vazda bio mimo sveta, ovog ovdašnjeg, još od vremena Jevremovog. Nekako smo mi Šapčani oduvek bili uz „onu stvar“, kada je reč o raznim političkim i istorijskim dešavanjima. Bili smo i ostali svoji, te nas je taj i takav usud, dopratio i do današnjih dana. Eto, ostali smo jedini grad mimo njega Svevišnjega, Bogom danog, Prvorođenog i brate, jednom rečju najgenijalnijeg! Naravno, da ćemo da ga bojkotujemo i to iz samo jednog jedinog razloga, da nam što duže ostane tu gde jeste i da nam i dalje uzbrdično hodi na genitalije. Mislim da sam jasan i da se slažem sa bojkotom, u cilju ostajanja njega tu gde jeste. E, sada, s obzirom na činjenicu da je Šabac „drugi par opanaka“, tu stvari oko bojkota malo drugačije stoje. Ja ga tu ne bih bojkotovao, nego bih ga, ako mene pitate, referndumski i aklamativno postavio na mesto predsednika ove naše “ Čivijaške republike“. Smenio bih Majića kao 1+1=2, Prvorođenog postavio na tron uz dva paža, kojima je diploma doktorska šarena laža. Mislim, u Čivijaškoj republici su izbori oduvek bili samo formalnost i odluke su se donosile unutar male grupe ljudi. Bez pregleda i uvida u biračke spiskove i bez protivkandidata! Sve ovo je idealno i tako ide na ruku konačnom vaspostavljenju Prvorođenog i njegovih dvorskih luda, na presto jedinog, uskurčenog, drugačijeg, antidiktatorskog, antifašističkog i antiokupatorskog grada u Srbiji. Time ćemo pokazati svest i savest, čak i odgovornost, kada je reč o izborima koje on tako gorljivo želi! Čivijaška Republika administraciju ima, ponovo ćemo aktivirati Rendžine čivijaške pasoše i milina Božija. Zna se uslov u Čivijaškoj Republici, a to je taj inaugurativni govor, koji se održati mora. Paževi i sledbenici, već treniraju redovno ispred zgrade Gradske uprave, što mi žitelji Čivijaške Republike svesrdno podržavamo i odobravamo. Živeo On, Čivijaški i referendumski, bez bojkota!

P.S.

Gledam neki dan u zoološkom vrtu neke majmune kako se tuku oko banane. Ljudi prilaze kavezu, nude im bananu, ali gle, neće da im daju bananu tek tako. Svi pomalo draškaju majmune i ljute ih, u stilu „dam ne dam“. Nekako sam zaključio, da svaki majmun hoće bananu na „guzeve bijele“, bez da se za nju pošteno izbori. Znači, može majmune banana, ali samo ako je otmeš ili ti ja to dozvolim!

Exit mobile version