Cena mleka bi morala biti viša, problem i nekontrolisan uvoz

Stanje u poljoprivredi – Branislav Terzić, poljoprivrednik iz Štitara

Branislav Terzić iz Štitara bavi se pretežno mlekarstvom i ratarstvom i navodi da je situacija u poljoprivredi izuzetno loša, a da je dovoljan podatak koji govori u prilog tome taj da od 2.000 stanovnika u njegovom selu 20 kuća živi isključivo od bavljenja tom delatnošću, dok u ostalim bar jedno ili dvoje radi u privatnim firmama i na taj način ostvaruju prihod koji nemaju od primarnog zanimanja.

Štetni ugovori za mlekare

-Moja porodica trenutno živi od mlekarstva i uspevamo u tome, zato što se jedino mleko održalo kao profitabilno. Novac dobijamo na svakih 15- 20 dana, pa možemo nešto da kombinujemo, imamo neki siguran priliv koji možemo da smatramo platom. Ako se bavite svinjarstvom i predajete svinje na svaka tri meseca, morate da se zaposlite. Računi za struju i vodu redovno pristižu, potreban je novac za osnovne životne troškove, da uložite opet u to čime se bavite, a ako nemate stalan prihod, ne možete da opstanete. Zato se bar jedno ili dvoje iz kuće zapošljavaju u „Jazakiju“ ili drugim privatnim firmama, jer ne mogu drugačije da opstanu. Ranije su ljudi živeli od dve-tri krave i nekoliko svinja, ali tako više ne može. Kriza i teška situacija u celom društvu odražavaju se i na selo- navodi Terzić, koji ima 20 muznih krava.

Smatra da je cena mleka izuzetno niska. Kod većih proizvođača, u koje i on spada, sa proizvodnjom između 250 i 300 litara, cena je 35 dinara, dok manji (200 litara i manje) dobijaju između 25 do 28 dinara po litru.

-Cena je od 32 do 35 dinara bez subvencija, a dobijamo i premiju u iznosu od sedam dinara po litru na svaka tri meseca. To nam nije prihvatljivo, minimalna cena za manje proizođače bi trebalo da bude 35 dinara, a za veće bar 40 dinara. Imamo ugovor sa Mlekarom Šabac koji u svakom trenutku može biti raskinut bez posledica, ali mi je poznato da pojedine mlekare obavezuju proizvođače ugovorima od pet godina, te da u slučaju raskida poslednjih 15 dana mleka ne isplaćuju. To je teški kriminal, a razlog zbog kojeg uspeva je i činjenica da nema kontrole, mnogi poljoprivrednici ne čitaju pažljivo ugovore koje potpisuju, a i same mlekare imaju interne dogovore da se „ne diraju“, pa često proizvođači nemaju drugog izbora nego da pristanu na takve nepovoljne dogovore. Pojavio se i višak mleka u Srbiji, jer je smanjena potrošnja zbog slabije kupovne moći, sektor ugostiteljstva ne funkcioniše u punom obimu i veliki je uvoz mleka u prahu. Pretpostavljam da ćemo tokom leta imati problem upravo zbog nekontrolisanog uvoza, ako se ova situacija ne reši. Država bi trebala ozbiljnije da se pozabavi svim ovim problemima- podvlači Terzić.

Obrađuje 28 hektara zemlje, ali subvencije može da dobije samo za 20. Umesto oko 100 hiljada, isplaćen mu je umanjen iznos, 80 hiljada dinara.

-Potrebne su nam veće cene proizvoda, a subvencije ne treba ni komentarisati, ne znam kako da ih opišem, kao smešne ili žalosne. Bile su 5.200 dinara, ukinuli su 1.200, a obrazloženje je da su naftni derivati u trenutku kad su oni usvojili odluku bili jeftiniji u odnosu na februar prošle godine. Nema veze što je cena goriva u narednih mesec dana skočila 16 dinara. Moj otac je 2010/11 godine dobijao subvencije u iznosu od 12 i 14 hiljada, što je ogromna razlika. Poskupeli su preparati za prskanje, setvu, seme i đubrivo. Svi parametri su otišli gore, a oni se pravdaju kako je viša cena žita i kukuruza u otkupu. To povećanje cene sada iskorišćavaju mlinari, jer je 90 posto proizvođača pšenice i kukuruza sve prodalo čim su obrali. Cena po kilogramu je trenutno 24- 25 dinara za veću količinu, odnosno 26- 27 dinara za manje količine- objašnjava on.

Poljoprivreda – posao u kome je potrebno jedinstvo

Niko u selima više ne računa isplativost, svi su, navodi, digli ruke od računice i papira. Jasno im je i bez toga da poslednjih nekoliko godina posluju sa gubitkom, pa se, logično, smanjuje broj poljoprivrednih gazdinstava i mnogi odustaju od poljoprivrede.

-Do pre neki dan smo imali cenu junadi i bikova 1,70 evra po kilogramu, pa je onda, kad su skoro za polovinu smanjili, cena skočila na 2,10 evra. Sad imamo cenu tovljenika 110 dinara po kilogramu, a slab je i otkup. U toku cele godine ukupno predam 10-15 goveda, ali imate mnogo veće proizvođače koji predaju po 50, 60 i 100 goveda, zamislite koliko oni izgube sa ovakvom cenom. Imamo dobre subvencije po grlu za krave, 25 hiljada dinara, ali ta odluka je usvojena pre 12 godina. Bilo je namere da se one umanje, ali su zahvaljujući jakoj Asocijaciji poljoprivrednika Vojvodine, na pregovorima sa državnim rukovodstvom te namere osujećene- navodi poljoprivrednik iz Štitara.

Upravo je to jedinstvo, veruje, potrebno u svim segmentima poljoprivrede, jer nema boljitka za sve, ako mislimo samo na sopstveni i trenutni interes.

-Nažalost, nema dovoljno jedinstva. U poslednjih nekoliko godina uspeli su da podele ljude, kao i sve u Srbiji. Jednima će dati, drugima uzeti, a ovi što su im dali reći će da ih nije briga za ove što nisu dobili. Kreirali su takvu društvenu atmosferu da svi gledamo samo sebe, što je naš veliki, možda i suštinski problem. Ne interesujemo se za drugog, a svi zavisimo jedni od drugih, ali to kao da nam ne dopire do svesti. Male su razlike, u poljoprivredi se interesi uvek na neki način poklapaju. Voćari i ratari moraju da kupe đubrivo, preparate, a kad povećaju cene, povećavaju svima nama. Samo je razlika kad dođe taj proizvod na red. Ove godine će da bude skupa malina, ali će zato da bude jeftin krompir i jagoda. Ali onog ko prozivodi malinu ne interesuje cena jagode i krompira. Smatra da su prošle godine oni uzeli pare, ove godine hoće on. Niko ne razmilja na način da svi zaradimo, jer to i jeste suština našeg rada- podvlači Terzić.

Pokušaje državnog rukovodstva da motiviše ljude tako što će im ponuditi napuštene kuće da se vrate na selo vidi kao skupljanje političkih poena, jer će se onaj ko je jednom digao ruke od poljoprivrede teško vratiti. Budući da je u njegovom slučaju to deo porodične tradicije, rado bi, kaže, proširio gazdinstvo, ali trenutna situacija mu to ne dozvoljava. Ako se ništa ne bude menjalo na bolje, može se desiti upravo suprotno – da u potpunosti odustane od poljoprivredne proizvodnje.

D.Dimitrijević

 

Exit mobile version