Čekamo da se upali svetlo na kraju tunela

PISMA ČITALACA

Čitam… i razmišljam. Dobro je nisam samo ja ta koja vidi to što drugi ne vide… iskreno se nadam da ćemo istovremeno svi mi trenutno ubačeni u ,,drugu dimenziju” od strane ovih popečitelja koji se najviše plaše slova, stihova, ljubavi i istine videti baš njihovu epidemiju ,,postavljanja svakog na svoje mesto“… odnosno, sadašnji rukovodioci da odu u magacine, super-markete, portirnice… a profesori, inženjeri, pravi doktori i magistri da ostave rad u trećoj smeni, pripremni rad sa đacima za sitne pare, pa da mi koji treba da imamo rukovodioce s voljom slušamo nešto smisleno, a oni koji rukovode budu zadovoljni na rad i poštenje svojih radnika… dosta je ovih isukanih korbača od strane takvih koji svojim primerom ne pokazuje kako treba, a nezna ni gde je došao, pa da bi mogao da kaže i kako je ovo što se radi ,,kako ne treba” ali pare odlaze… i naše godine i životi… nepovratno… ali… po ko zna koji put čekamo da se upali svetlo na kraju tunela.

D.G.

Exit mobile version