Dok se na bini pričaju priče o sabornosti i ljubavi prema gradu, građani Šapca vrlo dobro znaju kako ta „podrška“ izgleda u praksi – pritisci, ucene, spiskovi i dovođenje ljudi po zadatku. Nije to jedinstvo, to je dobro uvežbana predstava.
Hvaliti se masovnošću skupa danas više ništa ne znači. Pitanje je koliko je ljudi došlo svojom voljom, a koliko zato što „mora“. Građani nisu statisti u političkom marketingu, već ljudi koji svakodnevno žive probleme koje vlast pokušava da sakrije iza bine, zastava i glasne muzike.
Priče o „rezultatima“ zvuče lepo u govorima, ali realnost je drugačija – mladi odlaze, plate su nedovoljne, institucije ne rade jednako za sve, a odgovornost se izbegava.
Pravo jedinstvo se ne pravi mitinzima, već poverenjem. A poverenje se ne može narediti – ono se zaslužuje.
I zato, umesto praznih poruka i samohvale, građani očekuju konkretne odgovore i stvarne promene. Sve ostalo je samo politički marketing.
Saopštenje: Novo lice Srbije Šabac- Miloš Parandilović


