• Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
Недеља, мај 31, 2026
  • Login
Podrinske
Klub prijatelja
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
Bez rezultata
Pregled svih rezultata
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt
Bez rezultata
Pregled svih rezultata
Podrinske
Bez rezultata
Pregled svih rezultata
Početna Mali Đokica

Šabac nezaslužuje poslušnike i preletače!

31/05/2026
u Mali Đokica
0 0
0
U oči me pogledaj
4
Deljenja
10
Pregledi
Share on FacebookShare on Twitter

Zapisi iz pomračenog grada

Možda vam izgleda čudno što u svojim pisanijama više kritikujem takozvanu opoziciju nego aktuelnu vlast. I ja se sam često pitam zašto je to tako. Naročito danas kad smo svi svesni da gradom upravljaju ljudi bez znanja, bez poštenja i bez obraza. Njihova jedina ideologija je lični interes, a javne pozicije su njihov plen. Diploma je formalnost, funkcija je nagrada za lojalnost, a građani su statistika. Takva vlast ne gradi, ona rasprodaje i ne služi narodu već partiji koja ih je postavila.

To su ljudi koji su do juče bili politički nevidljivi, bez znanja, bez rezultata i bez ugleda, a danas odlučuju o svemu. Ne zato što su sposobni, nego zato što su poslušni. Ne zato što ih građani poštuju, nego zato što ih partija koristi. Oni nisu birani zato što vrede nego zato što ćute, klimaju glavom i izvršavaju naređenja bez pitanja.

U Šapcu vlast, danas, ne predstavlja građane, ona ih potcenjuje. Ne vode grad, nego ga troše. I ne grade budućnost, ona je rasprodaje, komad po komad, zarad opstanka jedne poslušne, beskrupulozne strukture koja je politiku pretvorila u lični bankomat.

Ovo više nije pitanje različitih političkih stavova. Ovo je pitanje elementarne pristojnosti i zdravog razuma. Jer ono što gledamo nisu političari u pravom smislu te reči, to su činovnici sopstvenih ambicija, ljudi bez kičme koji su spremni da pogaze svaku reč, svako obećanje i svaku vrednost, samo da bi ostali tu gde jesu. Njihova jedina ideologija je interes, a jedini program opstanak po svaku cenu.

Javna preduzeća i ustanove nisu servis građana, već plen. Direktorske fotelje nisu mesta odgovornosti, već privilegije za one koji su dokazali da nemaju granice, ni profesionalne, ni moralne.

I zato da se ne zavaravamo: ovi ljudi koji danas vladaju gradom Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka, ne rade za građane. Oni rade za onoga ko ih je postavio. Njihova odgovornost ne ide naniže, ka narodu već naviše, ka partijskim centrima moći. Građani su za njih statistika, kulisa i povremena prepreka koju treba zaobići ili ućutkati.

Najopasniji deo svega je što ovakav sistem pokušava da se predstavi kao normalan. Da nas ubedi da je u redu da nekompetentni ljudi vode grad. Da je u redu da se funkcije dele kao nagrade. Da je u redu da ćutimo dok se javni interes pretvara u privatni. Ali, to nije u redu.

Jer grad ne propada odjednom, on se urušava polako, svakom pogrešnom odlukom, svakim postavljenjem nestručnog kadra, svakim ćutanjem onih koji vide šta se dešava, a okreću glavu. Propada onda kada mediokriteti postanu standard, a poštenje izuzetak.

Zato je ključno da se stvari nazovu pravim imenom: ovo nije vlast koja greši, ovo je vlast koja svesno bira da bude loša, jer joj takvo stanje odgovara. Loša vlast lakše opstaje kada su kriterijumi niski, kada nema odgovornosti i kada se građani naviknu da od njih ne očekuju ništa.

Ali, iako bi trebalo da tu leži i kraj takvog sistema to se nažalost ne dešava. Jer, da bi se ova nakaradna vlast smenila građani moraju da odbiju da budu statisti, da prestanu da glasaju po inerciji i počnu da pitaju: ko su ovi ljudi, šta su uradili i zašto su tu. Samo tako će se cela njihova vladajuća konstrukcija početi da ljulja. Jer ovakva vlast opstaje samo dok traje ravnodušnost.

Šabac ne zaslužuje poslušnike. Ne zaslužuje političke “preletače” bez stava, bez znanja i bez obraza. Ne zaslužuje ljude koji su u politiku ušli da bi nadoknadili ono što nikada nisu uspeli da postanu u stvarnom životu.

Zaslužuje više. A prvi korak ka tom “više” je da prestanemo da ćutimo pred onim što je očigledno. Jer svako ćutanje danas, sutra se plaća mnogo skuplje.

Međutim, građani sami ne mogu da smene ni jednu vlast. Za to im je potreban i neko ko će ovu nakaradnu vlast moći da zameni. A ti se u političkom žargonu nazivaju opozicija. Nažalost, Šabac danas nema, njemu dostojne, ni vlast ni opoziciju i zato smo tu gde jesmo. Nigde.

Srpska napredna stranka

U ponedeljak, 25. maja, je održan  radni sastanak  Gradskog odbora SNS Šabac.

Tema sastanka bila je analiza dosadašnjih aktivnosti, utvrđivanje daljih ciljeva i planiranje budućih aktivnosti u cilju unapređenja rada stranke i jačanje saradnje sa građanima.

Tekst i fotografije preuzete sa zvanične Facebook stranice “Srpska Napredna Stranka Šabac”

Poštovani čitaoci izvinite

Ključnu ulogu u kontroli i eventualnoj smeni, po građane, loše vlasti imaju lokalni mediji. Jer oni bi trebali da budu “oči i uši” građana. Ali, u Šapcu, su te oči slepe a uši gluve pa je “medijski mrak” sasvim prirodan.

Međutim, nije mi sada namera da kritikujem (takozvane) kolege jer svako radi po svojoj savesti, i profesionalnoj i ljudskoj, već da se samokritički osvrnem i na nas iz “Podrinskih” koji smo u proteklih šest godina mnogo toga prećutali. A prećutali smo ljude, sve one likove koji su, poput gubara, “grickali” naš grad a ostali široj javnosti potpuno nevidljivi i nepoznati. Sve one koji će, kad se ova vlast smeni, pričati neku “svoju” priču u nadi da će se ponovo vratiti na vlast i funkcije, jer misle da samo to znaju da rade.

Zato ćemo, do našeg hiljaditog broja, pokušati da zabeležimo sve te likove koji su poput elementarne nepogode prošli kroz naš grad i naše živote i tako ih “sačuvamo od zaborava” za buduće generacije. Jer, shvatili smo, “bojkotujući” da izveštavamo o njima i njihovom radu postali smo saučesnici u prikrivanju sramotne istine čime smo mnoge zaštitili od suda istorije. A to nismo smeli!

Jer, kad se svrgne ova vlast svi će oni ugasiti svoje sajtove i stranice na društvenim mrežama i tako izbrisati i prikriti “zlodela” koja su činili. Računajući da pamćenje ovom narodu nije jača strana. I zato je naša odgovornost veća jer neće moći da izbrišu ono što je zabeleženo i napisano na papiru.

 

 

Podrinske

© 2020 Podrinske

Kolumne

  • Isidora Kovačević
  • Đorđe Mijailović
  • Dragan Eraković Coka
  • Branislav Sekulović
  • Mali Đokica
  • Prof. Paja Labud
  • Dragan Karalazić

Pratite nas

Welcome Back!

Login to your account below

Forgotten Password?

Retrieve your password

Please enter your username or email address to reset your password.

Log In

Add New Playlist

Bez rezultata
Pregled svih rezultata
  • Naslovna
  • Politika
  • Društvo
  • Kultura
  • Sport
  • Region
    • Loznica
    • Ljubovija
    • Bogatić
    • Vladimirci
    • Mali Zvornik
    • Koceljeva
    • Krupanj
  • Projekti
    • Glineni golubovi
    • Zajednički glas ZA slobodu medija
    • Mediji kao kritičke oči i uši građana, ili…?
    • Penzija nije kraja života već novi početak
    • Lomio sam vetru krila
    • Bez žena nema opstanka sela
    • Šabac, grad Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka
    • Mladi na selu
    • Šabac moj grad
    • Moja škola
    • Lični pratilac – najdivniji, najhumaniji i najzahtevniji posao
    • Penzioner
    • Moje pare – moji snovi
  • Kolumne
    • Đorđe Mijailović
    • Isidora Kovačević
    • Branislav Sekulović
    • Prof. Paja Labud
    • Mali Đokica
    • Dragan Karalazić
    • Rade Đergović
    • Dragan Eraković Coka
    • Siniša Mozetić
  • Hronika
  • Zanimljivosti
  • Razno
    • Hanibal Kovač
    • Stevan Matić
  • Kontakt

© 2020 Podrinske

Go to mobile version