ZAPISI IZ POMRAČENOG GRADA
Nije šabačka „prvina“ da se u gradu Jevrema, Luke, Vinavera i naših potomaka neka manifestacija „duplira“. Recimo, svojevremeno su održavana dva „Plivačka maratona“ ali i dve „Čivijade“. Međutim, obe manifestacije imale su dobru nameru i pokušaj da se te priredbe dodatno oromovišu i popularišu. Naročito ona kada je KUD „Abrašević“ odlučio da se „otcepi“ od „Čivijaške Republike“ i postao „Knjaževina Čivijaluk“. Oni sa „pozitivnim“ pamćenjem sigurno će se setiti tih nešto više od dva sata humorističkog programa kada su “Čivijalučani” pojeli (glasačke) listiće pa je Knjaz (Rade Đergović) izabran aklamacijom.
Nažalost, od promene vlasti u Šapcu, 2020. godine, “čivijaški duh” je počeo da se rastače, da bi ovog septembra, i definitivno, odumro. Pokazalo se da novi vlastodršci nemaju ni uma, ni zanosa, ni šarma a ni razuma te da nisu dostojni funkcija koje obavljaju u gradu kakav je Šabac.
Parolu “Šabac partner svojoj državi” iskoristili su da Šabac načisto osakate i da ga zaustave u razvoju i napretku. U svakom pogledu. Infrastrukturnom, društvenom, obrazovnom a naročito kulturnom… Ali su zato razvili korupciju, mržnju, prostakluk, poltronstvo, netoleranciju, i teror prema građanima koji se uz ugovor o radu, obično na par meseci, obavezuju i na stranački “aktivizam”, ma šta im to značilo…
U stvari sada je sasvim jasno da naprednjački “stranački aktivizam” znači poniženje, moralno posrnuće, bezumlje, šikaniranje… običnih ljudi kao i paravan za korupciju, kriminalne radnje, pljačku gradskog budžeta i lično bogaćenje visokih partijskih “delatnika”!
Međutim, to im nije bilo dovoljno pa su odlučili da sve te nesrećnike koji “moraju” ili koji nemaju razvijene moždane vijuge ili koji su spremni da se prodaju, upotrebe kao “topovsko meso” i omoguće najvećem “Bolesniku” koga je ova zemlja imala, u istoriji, da nekoliko sati “uživa” u nesreći grada kojeg najviše mrzi a koji ga je, gle čuda, proglasio za “počasnog građanina” i poklonio mu “ključ grada”!? I to u direktnom prenosu jer će “raskrsnica kod Biblioteke šabačke” biti pokrivena policijskim kamerama.
Za svoja stradanja i za herojski otpor u Prvom svetskom ratu, Šabac je posle rata dobio tri visoka priznanja:
Francuski Ratni krst sa palminom grančicom, dodelila Republika Francuska 8. jula 1920. godine. To je bilo prvo ovakvo priznanje koje je Francuska Republika dodelila gradu izvan svoje države. Orden je ustanovljen 9. aprila 1915. a dodeljuje se za ratne zasluge 1914-1918. Predstavniku Šapca, orden je uručio francuski ambasador, Vikont de Fontnej.
Ratni krst Čehoslovačke 1914 – 1918, dodelila Republika Čehoslovačka 13. juna 1925. godine, ustanovljen je od čehoslovačke vlade 1918. godine i dodeljivan za pokazanu hrabrost na bojnom polju. Pismom od 14. novembra 1925. godine, čehoslovački poslanik u Beogradu obavestio je gradsko poglavarstvo da je Šabac odlikovan Ratnim krstom. Predaja odlikovanja svečano je izvršena 13. juna 1925. godine u dvorani hotela „Pariz” u Šapcu.
Ono što je zanimljivo je to da su organizatori “Skupa građana za pristojnu Srbiju, za mir i rad, za napredak” na kojem će se nositi “šetalica” – “Šabac protiv blokada”, u nameri da se dodvore Vođi, zaboravili na činjenicu da je Šabac, svojevremeno, za herojski otpor okupatoru jedini u svetu dobio tri ratna priznanja.
Neka pamet i razum pobede! Da mislite a ne da verujete!
Ivan Kovačević