Novinarstvo kao zanat
Nedavno je gromoglasno osnovana Asocijacija novinara Srbije sa 150 poslenika u režimskim medijima. Istina da u Srbiji ima previše medija za ovako malu zemlju sa 6,7 miliona stanovnika, nešto više od dve hiljade, ali je i dalje na delu potonuće ove profesije.
Naravno, tu su i oni malobrojni časni predstavnici novinarstva i zatočnici borbe za istinu. Nije čudno je da najveći deo medijskog kolača, od nekh 270 miliona evra, uzimaju oni koji se najviše ogreše o ovaj zanat i međunarodno priznati Kodeks novinarstva jer uveliko rade kao službenci režima. Naravno, tu bi i javnost trebalo da bude sudija, ali golom propagandom ovi mediji itekako fomriraju javno mnjenje.
Međutim, osnovno je pitanje kako sve to prolazi u ovoj Srbiji kad se već u osnovnoj školi đaci uče novinarskim formama. Zna se da vest, kao i ostale novinarske forme, mora da odgovori na pet osnovnih pitanja, a tu je, naravno, i onaj prevashodni postulat o dve strane. Toga nema u režimskim medijima, događaji se jednostrano i navijački prikazuju, a vrlo opasno po profesiju je i prećutkivanje onog očevidnog. Nepojmljivo je da se znatan deo ovih medija i njihovih čimbenika ne pridržava ni Ustava kao ni Zakona o javnom informisanju da su mediji dužni da objektivno, pravovremeno i celovito obaveštavaju javnost, da je zabranjen govor mržnje i nacionalne, verske i druge isključivosti.
A to je svakodnevno prisutno u medijima sa nacionanom pokrivenošću: Prvoj, Pinku, Hepi i B 92, a, nažalost, i na javnim sarvisima RTS i RTV, koju plaćaju svi vlasnici električnih brojila.
S druge strane već duže od sedam meseci ne funkcioniše REM, a pokazalo se da režim ne želi, po svaku cenu, da izgubi dominaciju u ovom reguatornom telu. Ponovljena farsa za izborom novog Saveta REM-a samo dokazuje da vlast nad medijima znači i održavanje ovog režima, čak i uprkos preporukama ODIHR-a.
Zbog toga su se iz ove šarade povukla reprezentativna novinarska udruženja kao i organizacije civilnog društva. U onom drugom segmentu, pisanom novinarstvu, jasne su poruke Saveta za štampu gde se pokazalo da režimski mediji: Informer, Kurir, Alo, Srpski telegraf, prednjače po ogrešenju Kodeksa novinara, čak i po nekoliko stotina puta godišnje, a tom su se priključili i nekadašnji novinarski uzori: Politika i Večernje novosti.
Upravo iz ovih elektronskih i štampanih medija su i potpisnici ovog novog udruženja novinara, mada su se evidentno oglušili o novinarski esnaf. Po nekim ranijim pravilima, još iz vremena manufaktura, postojala su jasna pravila za one koji ne poštuju profesiju. U nekom ranijem periodu bio je i Sud časti u novinarstvu, no izgleda da živeći u ovom vremenu beščašća više nema granica. Ipak, novinarstvo će opstati zahvaljujući onima kojima je itekako stalo do istine i profesije, pa makar to sada igledalo kao nemoguća misija. Uostalom, u anketama građani najviše veruju televizijama N1 i Novoj kao i dnevnicima Danas i Nova.
Dragan Eraković