Novinar „Podrinskih“ Đorđe Mijailović:
Sa osamnaest godina, prvu veliku stvar koju sam uradio, postao sam dobrovoljni davalac krvi. Da se ne lažemo, u tom periodu, meni i drugarima koji su otišli u transfuziju Šabačke bolnice, bila su na pameti samo dva slobodna dana u školi. Ali, humanom gestu se u zube ne gleda, zar ne?
Tada sam shvatio da čin dobrovoljnog davanja krvi ne boli, čak manje boli od davanja krvi za analizu kada smo bolesni. Shvatio sam još nešto, kada dam krv, ne osećam ništa. Ali baš ništa, mogu da ustanem, nemam vrtoglavice, nemam strah od igle ili kad vidim krv. Ne bojim se ni doktora ni medicinske sestre. Kad kažem ništa, mislim i na svašta. Osećam da sam nekome pomogao, da sam izvukao nekoga sa dna, povukao i spasao od sigurne smrti. Nekoliko dana tačkica na ruci me podseća na moje dobro delo.
Ali, često i zaboravim da dam krv, da se opet ne lažemo. Ali, radim u medijima, i kada napišem tekst sa naslovom nestašica krvi, ja uz pisanje odem i dam dragocenu tečnost. Krv sam do sada dao šest puta, što je nešto manje od onih 50 puta za koje se dobija plaketa. Skromno, ali tek sam počeo.
A ima i ono što mi se ne sviđa. Ne volim situaciju u zdravstvu, u kojoj moraš da obezbediš tri davaoca zato što treba da operišeš kuk. Ili si se povredio na poslu pa porodica zove prijatelje, poznanike i rodbinu „ej da li bi dao krv, treba mom…“. Naravno, mrzim i činjenicu da se neke operacije danima odlažu, jer je potrebna krv retke krvne grupe. O doniranju trombocita da i ne pišem, posebna priča, muka organizovanja i moljakanja ljudi da se odazovu.
Razumem i one koji imaju strah, koji padaju u nesvest, pa naravno da ne reaguje svaki organizam isto. Ali sam siguran da nas kojima davanje krvi „ne smeta“ ima mnogo više od prosečnih 50 nedeljno koliko ih dođe na akciju u Kulturni centar.
Ono što je dobra stvar, dobijete i majicu, hemijsku olovku, bude tu i čokoladica i sok. Od skoro, na mejl mi stigne i zahvalnica, što je isto tako kul. Postoje zemlje, u kojima je krv pod šifrom, i vi dobijete poruku na telefon kada ona bude upotrebljena i kada nekome spasite život. Dovoljno da vam popravi dan, zar ne?
Ide leto, sada će opet naslovi o nestašicama krvi, bila je i korona, mnogo operacija je na čekanju. Zato, vidimo se u Kulturnom centru na redovnoj akciji dobrovoljnog davalaštva krvi, sredom od devet do 15 časova.