U očekivanju da nas zatvore, uhapse ili…

ZAHVALjUJUĆI „PODRINSKIM“ ŠABAC JE VEĆ DANAS I FINSKA I NORVEŠKA I ŠVEDSKA

Milan Marinović, poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti pozvao je, povodom Dana slobode medija, sve organe vlasti da poštuju slobodu medija i izržavanja i njihovo pravo na pristup informacijama od javnog značaja.

On je, tom prilikom, poručio da je, sloboda medija u jednoj zajednici, kako lokalnoj, tako i globalnoj, slika stanja jednog društva, vladavine prava, uvažavanja različitosti i poštovanja dostojanstva, kao i svih drugih vrednosti. Ali i ocenio da su slobodni mediji ujedno i preduslov slobodnog društva u kojem je rasprava put ka nalaženju kompromisa, a oprečni stav nečija sloboda.

I, sad, ako bi smo ovo što govori gospodin Marinović uporedili sa faktičkim stanjem u Šapcu došli bi do konstatacije da su mediji jedino u Šapcu slobodni, u najširem značenju te reči, i da je Šabac svetao primer slobodnog društva u kojem se uvažavaju različitosti i poštuje dostojanstvo, kao i sve druge vrednosti.

Tri televizije, dva regionalna nedeljnika, jeden sporski list, jedan list humorističkog sadržaja u nastajanju, jedan periodični list isključivo političke sadržine kojim upravlja Srpska napredna stranka, politički pamfleti i brojni portali svedoče da je, u Šapcu, sloboda medija potpuno zagarantovana. I da svako ima pravo da piše i informiše javnost po svojoj savesti i shvatanju novinarske slobode i profesionalnosti.

Jedino u Šapcu jedna televizija, kakvih ima u svakom mestu u Srbiji, može i sme da objavljuje priloge u kojima se na najbrutalniji način šire laži o radu političkih protivnika stranke koja njome upravlja, u ovom slučaju gradske uprave Šapca, vređa i omalovažava gradonačelnik a veličaju ljudi sumnjivog morala. I da joj ništa ne fali.

Jedino u Šapcu postoji jedan nedeljnik, „Podrinske“, koji je svojom potpuno nezavisnom uređivačkom politikom, profesionalnošću, slobodnim mišljenjem, doslednošću i istinitošću informacija koje se u njemu objavljuju, postao svetao primer, pred svetskom javnošću, da u Srbiji postoji sloboda medija.

To je potvrdila i Suzana Vasiljević, savetnica za medije Aleksandra Vučića, koja je u novoj emisiji Insajder, o slobodi medija, “Tačka“, između ostalog, rekla:

„U zemlji  u kojoj, u kojoj Vi kažate, da vlada teror i vlada kontrola nad medijima ipak postoje neki ljudi koji za sebe kažu da su nezavisni. To je bio samo deo, naravno, ja nisam pominjala, to su neki koji rade ovde u Beogradu i koji su poznatiji našoj javnosti… One medije na lokalu nisam ni pominjala, kao što su „Južne vesti“ ili kao što su „Podrinske“, kao i gomila drugih koji, naravno, rade i dan danas slobodno i dan danas izveštavaju, znači, niko ih nije zatvorio niko ih nije uhapsio. Sloboda medija postoji da li je ona na dovoljnom nivou razvijena da li smo mi Finska, Norveška, Švedska, ma naravno da nismo. Da li ćemo biti jednog dana? Možda hoćemo, možda nećemo…“

Dakle, ne znam da li će, ili neće, u Srbiji jednog dana sloboda medija biti na nivou Finske, Norveške i Švdske ali znam da je sloboda medija u Šapcu na tom nivou. A to nije ni malo slučajno. Jedini grad u Srbiji u kojem ne vlada Srpska napredna stranka je upravo Šabac. Zbog toga se Šapčani, s pravom, ponose i hvale da su jedini slobodan grad u Srbiji i da je Šabac grad u kojem svako ima pravo i mogućnost da misli svojim glavom ali se nikom ne osporava ni pravo mišljenja „tuđom“ glavom.

To je jedino stvar morala za koji nema političkih ni ekonomskih sankcija već se jedino oslanjamo na svest pojedinca i društva, a kao sankcije za nemoralno ponašanje javlja se griža savest, prekor ili bojkot okoline.

Zato predstojeći izbori, za Šabac, nemaju isti značaj kao u ostalim mestima u Srbiji. Ako mislite svojom glavom i ako u vama ima bar malo morala moraćete da shvatite da u Šapcu izbori nisu pitanje personalnih rešenja i političkih stranaka već pitanje da li želimo da živimo u gradu u kojem vlada sloboda i demokratija ili dikratura koja stiže iz Beograda.

Na ovim izborima treba da sačuvamo slobodu u kojoj ima mesta i za pomenutu televiziju i za „Podrinske“. To dugujemo, Jevremu, Luki, Vinaveru ali i našim potomcima.

NEKA PAMET I RAZUM POBEDE! DA MISLITE A NE DA VERUJETE“

Ivan Kovačević

 

 

Exit mobile version