Zloslutna pretnja “Danasu“

Šarli ebdo u Srbiji

I pre su stizale pretnje članovima redakcije „Danasa“, ali nikada kao ova u nedelju. Ovoga puta hladno precizna, ubitačna, zloslutna, na tragu od onog masakra redakcije pariskog Šarli  ebdoa 2015. Tada su sledbenici  ISIS-a ubili 12 ljudi, od čega sedam novinara ovog satiričnog lista. Povod je, navodno, ismevanje Alaha. I tada se Evropa, kao što i priliči najdemokratskijim državama, probudila. Održan je milionski miting podrške na ulicama Pariza i drugih grdaova, i gotovo svi čelnici najvećih evropskih država učestvovali su u tome. Međutim, Srbija je po demokratskim vrednostima daleko od Evrope, pogotovo od nekih medijskih sloboda i uvažavanja javnosti. Osim osude novinarskih udruženja i pojedinih redakcija i političara, srpska javnost se nije previše uzbudila. Nema masovne i decidne osude, a vrlo čudno ni predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, nominalno predsednik svih građana kome kao najvažnija dužnost treba da bude bezbednost istih tih građana i institucija, dao je mlako izjavu na PINK-u „da se nada da pretnje neće biti ostvarene“. Sasvim u skladu sa njegovim karakterom, jer ne treba zaboraviti ni njegovu ulogu kao ministra informisanja od 1998.  godine. Tada je izrečeno oko 70 drakonskih kazni za profesionalne medije koji nisu bili na „liniji“ režima, od čega je najviše kažnjen „Danas“, čak 19 puta. Na Uskrs 1999. ubijen je Slavko Ćuruvija, vlasnik “Telegrafa“, a prethodno je Vučić obećao da će mu se osvetiti. Ni nakon preuzimanja vlasti naprednjaka, 2012, jasno je da Vučić ostaje u radikalskoj koži i Šešeljevom šinjelu. Srpsko novinarstvo ne pamti tako bahato i isključivo ponašanje jednog visokog državnog funkcionera: potpredsednika i predsednika Vlade, i predsednika države. Za ovih deset godina nijedanput Aleksandar Vučić nije dao intervju profesionanom srpskom mediju, nijedanput nije učestvovao u dijalogu sa političkim oponentom. Na konferencijama za novinare po pravilu menja teza, vređa i ponižava novinare, što mu svakako ne služi na čast. A u Ustavu piše da su mediji dužni da objektivno, istinito, celovito i pravovremeno obaveštavaju javnost, i da javni poslenici ne mogu da diksriminišu medije. Elem, pored toga da sve televizije sa nacionalnom frekvencijom, čak i javni servis, kao i većina tabloida, ne poštuje Ustav kao ni kodeks novinara, jer, naravno, služe Vučiću i SNS. I najnovije u svemu Vučić je javno podržao i Informer i njegovog urednika Dragana J. Vučićevića posle besramnog intervjua sa silovateljem, kao i „svoje televizije“ protiv N1 i Nove S, „da građani gledaju  Supernovu“. To jasno govori da tu promene neće biti, pogotovo kada su sve te njegove televizije dobile nove godine na nacionalnim frekvencijama.

S druge strane Šarl Ebdo ostaće kao simbol stradanja novinara, ali i kao simbol otpora prema nasilju u borbi za demokratske slobode, koju oličava slobodno novinarstvo. I na kraju, karikaturalno zvuči, Vučić je počasni građanin Šapca za „širenje demokratije i demokratskih vrednosti“, a prethodno su laureati bili: Olja Bećković, Vukašin Obradović, redakcija“Danasa“, „Podrinskih“, i novinar iz Grocke Milan Jovanović. Što bi se reklo “za kim zvono zvoni“?!

D.Eraković

Exit mobile version