Poniženje teže od  siromaštva

Prosveta na respiratorima

Nekako u vreme kada su prosvetari obeležavali svoj Dan, osmi novembar, nedugo zatim desio se i nemio slučaj u Trsteniku gde su đaci ponizili profesorku engleskog jezika. Izmakli su joj stolicu, i najskaradnije u tome: sve to snimali i širili na društvenim mrežama. Ministar je obećao da će vinovnici biti najstrože kažnjeni, možda čak i isključenjem iz škole. Ali u Srbiji i to je na dugom štapu; šta ako se roditelji žale i angažuju advokata?! To je nekako realnost u srpskim školama, da uprkos društvenom značaju prosveta pada sve niže i niže. Ne samo enonomisti i sociolozi podsećaju da društveni razvoj potiče od razvoja školstva i nauke, u ovom vremenu brzih tehnoloških promena jasna je i neizmerna uloga škole i obrazovanja.

Nekada su u Srbiji bili izuzetno poštovani učitelji, profesori i nastavnici, jer ne samo da su obrazovali nove generacije, nego su bili uzori u mnogim oblastima. I kod razvijenih zemalja vidan je prioritet koji se daje prosveti. Japan je baš zahvaljujući dobrom obrazovnom sistemu postao jedna od najuzornijih država uprkos poraženoj i porušenoj zemlji; Finska, Švedska i Norveška su daleko uznapredovale od nekada siromašnih zemalja zahvaljujući jakom i modernom obrazovnom sistemu. Uostalom u onim zemljama gde se drži do obrazovanja mnogo se i ulaže.

Ovde u Srbiji ranije se prosveta mnogo više uvažavala. Sada se ministri za prosvetu određuju prema kvotama stranaka, i to je ne naročito privlačno i značajno ministartsvo. Uostalom, već decenijama se priča o reformi obrazovanja, a najmanje to čini resorno ministartsvo. I dalje su preobimni i nepotrebni programi, a sami đaci po PISA testovima beleže rezultate koji su četvrti-peti od dna, i daleko od proseka.

Nekada  su plate u prosveti bile iznad prosek, a sada su deset odsto od proseka od 76.000 dinara. Nisu sve učinili loši đaci u svojoj osveti, tu su i oni bolji, a rezultat je porazan.

Na prste se mogu izbrojati studenti koji će potonjim generacijama predavati hemiju, fiziku, čak i matematiku i srpski. Ne samo zarade, zapravo taj potcenjivački odnos državne uprave, ali i velikog broja porodica gde se ne neguje to porodični vaspitanje, a gde primat preuzimaju rijaliti programi, utiču da za srpsku prosvetu teško da ima leka u ovolikoj društvenij apatiji.

A novo vreme traži i nova znanja, a bez toga ne može se dalje. Nekako u šali kažu da je Dositej doneo evropejstvo i krompir u Srbiju. Krompir se primio!

D.E.

Exit mobile version