Srbija izabrala
Ako je skup na Slaviji nagovestio pobedu Studentske liste samo glasanje u nedelju, 25. oktobra, to je i potvrdilo. Nikada veća izlaznost, preko 4,3 miliona birača, ljudi koji su satima strpljivo čekali u redovima sa odlučnošću da se završi sa jednim nakaradnim i kriminalnim režimom.
Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!Slično je bilo i petog oktobra 2000. kada su kolone građana krenule za Beograd, odlučni da odbrane izbornu pobedu. Tada su stranke vodile proteste i izbornu kampanju, ali ovoga puta studenti i srednjoškolci bili su predvodnici. Sigurno će se ovaj studentski pokret izučavati u političkim teorijama. Nije bilo lidera, organizovanje a odluke su donošene na plenumima, čak ni famozna BIA nije mogla da dokuči poteze ili sastav Studentske liste.
Nadasve, srž ove pobede demokratije su lični primer, požrtvovanje, čestitost, hrabrost, plaćena skupom cenom na hiljade privedenih i na stotine utamničenih studenata. I za to vreme nije zabeleženo da su studenti izazivali nerede, a tek će se kasnije saznati da su bile čitave plaćene ekipe da to čine u interesu režima. Ali je zato student Andrej Tanko osuđen što je poprskao policajca, što su šest studenat još u egzilu optuženi za rušenje ustavnog poretka, a tu su i brojni drugi studenti optuženi za napad na službena lica.
Nisu sudski rešeni gaženje studenata automobilom, lomljenje vilica, prebijanja, pretnje silovanjem, upotreba bojnih otrova, prisluškivanje i ugradnja špijunskog sofvera, i to dobrim delom direktnim učešćem organa reda.
I, uprkos neregularnosti, medijsko satanizovanje Studentske liste, ucenjivanja zaposlenih u javnom sektoru, kupovine glasova, uvozu birača, neuređenom biračkom spisku… studenti su pobedili. Pobedile su vrednosti koje oličavaju i zastupaju, pobedu je odnelo obrazovanje nad kriminalom, nesposobnosti i kupljenim diplomama, studenti su postali uzor najmlađim generacijama. To se videlo i tokom hiljada protesta, dugih marševa, veličanstvenih skupova, okupljanja, jer su pored školaca bila i mala deca, čak i majke sa bebama, kao znak sigurnog i dobrog okruženja.
To se pokazalo i u nedeleju i u ponedeljak, na proslavama pobede. Pevalo se i igralo, radosna i ozarena lica, i nikad više omladine. Nikada nije bilo ovakve i ovolike mladosti, i to je osnova ove pobede. Nikog od studenata nije bilo na Studentskoj listi, mada bi sigurno imali štošta dobrog i pametnog da kažu i urade, ali je to bio zalog za neku bolju, drugačiju Srbiju.
Tako će se u Parlamentu naći do sada najveći broj doktora nauka ali i drugih poslanika dokazanih u svojoj struci i sredini, a da nisu izbor po partijskoj liniji. Studentska lista donela je i drugačije poimanje politike, na terenu rezervisanom za stranke.
To jeste uobičajeno u zemljama razvijene demokratije, gde institucije rade svoj posao, i naravno gde se prevashodno poštuju zakoni. Stranke imaju svoje pograme i ciljeve, ali su ipak partikularne, i što se videlo i u Srbiji posle petog oktobra 2000.
Izborna pobeda shvatala se i kao ratni plen. Ovoga puta u pitanju su trajnije vrednosti, da građanin bude onaj koji se pita, uostalom tako piše i u Ustavu, da je nosilac najviše, suverene vlasti. Ono što je najalepše i najvažnije, nikada se u Srbiji nije izlilo ovolike i ovakve radosti na ulice i trgove, u škole i druge kolektive. I vreme je bilo, ne treba zaboraviti deset godina pod Miloševićem, i ovih 14 i po godina pod Vučićem, premnogo za jedan ljudski život.
Dragan Eraković

