Mirko Kojić, sekretar Mesne zajednice Klenje

Mladima ne trebaju obećanja, već konkretna rešenja

Klenje je selo u opštini Bogatić u zapadnom delu Mačve, oko šest kilometara od reke Drine. Prema podacima, broji 3.100 stanovnika, oko 1.000 domačinstava, od čega su petina staračka. Posle Bogatića i Badovinaca, zajedno sa Dubljem, ubraja se u najveća mačvanska sela. Problem je, međutim, ističe sekretar Mesne zajednice Klenje Mirko Kojić, što se statistika ne poklapa sa stvarnim stanjem, te je, budući da su popisani mnogi koji žive u drugim mestima ili inostranstvu i samo se vode na tim adresama, realna slika negde oko 2.500 stanovnika. Poražavajuće je i to što se od početka godine rodilo svega pet beba, dok je više od 30 ljudi umrlo.

-U selu su pretežno staračka domaćinstva i to se još uvek ne oseća kao drastičan problem, zato što je veliko selo. Ipak, možemo reći da je prepolovljeno po broju stanovnika u odnosu na pedesete godine, kada je bilo 5.000 stanovnika. Iako podaci govore da ih je sada 3.100, popisana su lica koja su privremeno naseljena, koja žive u inostranstvu i samo se vode ovde. Realan broj je oko 2.500 stanovnika. Škola je, uključujući i dve područne škole u Salašu Crnobarskom i Očagama, prepolovila broj učenika. Ranije su svi objekti bili prebukirani. Od nove godine rođeno je petoro, a umrlo više od 30 ljudi, i taj odnos se proporcionalno uvećava iz godine u godinu u korist mortaliteta- ističe Kojić.

On kaže da se stanovništvo intenzivno bavi poljoprivredom, na obradivoj površini od oko 2.850 hektara, ratarstvom, povrtarstvom i u poslednje vreme voćarstvom. Stočarstvo se najviše svodi na uzgajanje tovljenika, godišnje oko 20 hiljada, priplodnih krava ima oko 450, godišnje se utovi od 1.500 do 2.000 junadi, što znači da se dobar deo teladi za tov kupuje na strani, ovčarstvo je manje zastupljeno. Iako su meštani vredni i posvećeni svom poslu, najčešće ne zarađuju dovoljno, budući da svoje proizvode ne mogu da plasiraju na tržište ili ih prodaju po neadekvatnoj ceni.

-Klenje poseduje sve uslove za razvoj poljoprivrede. Znamo da je taj rad težak i neisplativ, što i jeste jedan od razloga zašto mladi odlaze. Ovde su ljudi vrlo aktivni i vredni. Godinama se trude da na svojim imanjima proizvedu što više i kvalitetnije, da sačuvaju posede, ulaganja u poljoprivredu su maksimalna, prinosi vrhunski, što znači da ljudi marljivo rade. Problem je plasman. Nije dovoljna priča, potrebna su konkretna, jasna dela, briga države da taj proizod na tržištu ima adekvatnu cenu. Ako bi se tu popravili uslovi, o čemu se godinama priča, to bi verovatno dalo neki rezultat. Povećanje standarda bi doprinelo da mladi ostanu u selu- smatra on i dodaje da u selu posluju preduzeće za otkup i preradu mleka, više stanica za otkup mleka, dva silosa za prijem žitarica, koja su ujedno i skladištari Direkcije za robne rezerve RS, tri privatne pekare, narodna apoteka, veterinarska stanica, tri veterinarske apoteke, osam kafana  i desetak trgovinskih radnji.

U selu radi pošta, dva privatna distributara interneta, dok je Zemljoradnička zadruga „Klenje“ zatvorena duže vreme zbog stečaja, imovina je prešla u državno vlasništvo, a korisnik je opština Bogatić. Funkcionišu Sportsko društvo „Duško“, Kulturno- umetničko društvo „Mačvanka“, koje se okuplja u prostorijama doma i u školi, lovačka sekcija, udruženje golubara, osnovna organizacija Crvenog krsta. Nažalost, stari zanati su izumrli, postoji još samo jedan kovač, ali ima zanatskih radnji, automehaničara, metalostrugara, stolara…

Osnovna škola od polovine prošlog veka postaje osmorazredna. Do pedesetih je imala dve zgrade, da bi se kasnije proširila u prostorije Doma kulture. Nova školska zgrada otvorena je 1973. godine i u svom sklopu ima osam učionica, zbornicu, kabinet za tehničko obrazovanje, trpezariju sa kuhinjom, a renovirana stara zgrada postaje sala za fizičko obrazovanje. Uvedeno je parno grejanje, a nedavno je podignuta krovna konstrukcija na novoj zgradi i dograđen kancelarijski prostor i kabinet za informatiku. Ovu školu pohađaju i učenici iz Očaga i Salaša Crnobarskog od petog do osmog razreda. U Klenju od 1980. godine redovno radi savremena ambulanta Doma zdravlja iz Bogatića, sa tri stana za lekare i medicinsko osoblje.

Kojić ističe da je, zalaganjem agilnog rukovodstva, odbornika u SO Bogatić, prihodima mesne zajednice, samodoprinosom i dobrom saradnjom sa opštinom urađeno mnogo: rekonstrukcija niskonaponske mreže i izgradnja trafostanica, izgradnja javne rasvete, uređen pijačni prostor, igraonica za decu, trotoar, asfaltirani sokaci i putevi u pojedinim ulicama presvučeni novim slojem asfalta, njivski putevi šljunčeni u nekoliko navrata. Renovirana je i zgrada Doma kulture, rekonstruisan krov i zamenjen crepni pokrivač, umesto dotrajale drvene ugrađena nova kvalitetna PVC stolarija, renovirano je i uređeno više lokala u okviru zgrade, koji su dati u zakup, uređena crkva i crkvena porta, igralište fudbalskog kluba. Na mesnom groblju urađena je parcelizacija grobnih mesta, prateći objekti i parking mesta, a redovno se uklanjaju divlje deponije. MZ Klenje je samodoprinosom učestvovala u dugoročnoj investiciji za izgradnju glavnog kolektora javne kanalizacije. Mesna zajednica je dala sve od sebe, a ostalo je, kaže Kojić, na državi.

-Naše kampanje su jedinstvene u svetu, jer ne verujem da političari posle izbora bilo gde u svetu ne održe baš nijednu reč. Taj problem je kod naših političara standardan i verovatno oni prouzrokuju da svake godine bude ili isto ili lošije. Obećanja koja daju mladima nisu čak ni delimično ispunjena i svake godine oni dolaze u sve lošiji položaj. Problem je ozbiljan i imam utisak da nismo ni svesni koliko. Krajnje je vreme da nadležni počnu da razmišljaju o budućnosti mladih- upozorava Kojić.

D.Dimitrijević

Exit mobile version