Milijarda po milijardu… evra

Novo zaduživanje Srbije

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić, zahvaljujući dobrim ličnim odnosima sa šeikom Ujedinjenih  Arapskih Emirata Muhamedom bin Zajedom, isposlovao je kredit od milijardu evra, po duplo manjoj kamati od tržišne. To će poslužiti za vraćanje nekih starih kredita, ali i za plaćanje struje i gasa za predstojeću zimu. Inače, javni dug Srbije je 31,46 milijardi evra, što je 53,5 odsto  BDP za ovu godinu. Dužne su i druge i razvijenije države, i to u mnogo većem postotku, ali problem je što se u Srbiji olako maše milijaradama evra, bez javne računice i odgovornosti. Dolaskom SNS na vlast javni dug je udvostručen, sa 15 na 30 milijardi evra, a podsećanja radi u nekadašnjoj SFRJ tadašnji savezni premijer Ante Marković je smanjio ondašnji dug sa 21 milijarde na 13 milijardi dolara 1990. godine. Tada su prosečne plate bile oko hiljadu nemačkih maraka. Onda dolaze burne godine, ratovi, hiperinflacija, restrikcije, nestašice, a 2000-tu godinu Srbija dočekuje sa BDP od šest milijardi dolara, i ogromnim dugom. Osam godine kasnije, posle visokih stopa rasta, BDP dostiže 53 milijarde evra, što je nešto manje od sadašnjeg. No, pokazalo se da se država nemilosrdno pljačka svoje građane, pa do sada nema nikakvih računica o poslovima sa Arapima. Procenjuje se da je za Beograd na vodi Srbija i prestonica u zemljište i infastrukturu uložila oko dve milijard evra, a onda su tu nepoznati dilovi sa PKB: prodat za oko šest hiljada evra po hektaru, što je dva ili tri puta manje od tržišne cene. To su i poslovi sa Al Dahrom koji su kupili poljoprivredna dobra, a jasno je da Arapi novac od nafte ulažu u nešto drugo, kao što je poljoprivreda ili turizam, jer će jednog dana i nafte nestati. S druge strane, primer iz Hrvatske govori kako se vodi računa o državnoj imovini, i slede drakonske kazne za one koji su državu oštetili za 150 miliona evra u trgovini plinom. Ovde, kada je EPS napravio gubitak od milijardu i po evra, nikome ni dlaka sa glave nije falila, pa je nonšalantno odbačena tužba protv višegodišnjeg v.d. direktora Milorada Grčića. Slična stvar je i sa „Srbijagasom“, gde država pokriva gubitke, takođe u milijardama evra, a direktor Bajatović prima samo jednu od prinadležnosit od 30.000 evra, ili gde penzionerka Dana Drašković u Upravnom odboru NIS-a godinama prima oko 700.000 dinara mesečno. Nema ni odgovornih zato što je Srbija ove godine izdvojila 280 miliona evra za nezakonitost, pred stranim i domaćim sudovima, a to se za deset godina popelo na oko milijardu evra. Za naoružanje Vojske uloženo je, prema grubim procenama jer zvaničnog izvešataj nema, oko 1,8 milijardi evra, a sve je spremno i za kupovinu turskih „barjaktara“. S druge strane srpske fabrike oružja dovedene su do prosjačakog štapa, pre svega što se to oružje prodaje privatnicima, koji višestruko zarađuju, i naravno to dodaju na svoj konto. Primer je valjevski „Krušik“, sa gubicima većim od 30 miliona evra, dok tri godine državni tužilac ne podiže optužnicu, iako je uzbunjivač Aleksandar Obradović pripremio gotovo sve papire. Ni toliko hvaljene strane investicije nisu najbolje ulaganje, jer država dotira radno mesto od 30 do čak 130.000 evra. Uloženo je do sada, opet po grubim proračunima jer zvaničnih izveštaja nema, oko 700 miliona evra, a dešava se da te strane kompanije jednostavno podignu sidro ili plaćaju radnike manimalcem. Istina da postoji Fiskalni savet, ali nikad se još u Skupštini nije razmtrao izveštaj o budžetu. A tamo ima svega i svačega, kao na primer u Beogradu gde se kupuju strani autobusi, koji, na primer, nemaju obezbeđeno snabdevanje bio gasom, ili se u garantnom roku Kinezima plaća za popravku autobusa. S obzirom da je Srbija ipak siromašna zemlja, na dnu Evrope sa Albanijom, Severnom Makedonijom, BiH, a da su, na primer Rumuni duplirali prosečna primanja, dok su Slovenci u gornjem domu Evropske unije, sa penzijama od hiljadu evra, itekako bi trebalo da se vodi računa o svakom dinaru. Budžet pune svi građani, a kao i u drugim zemljama trebalo bi da se javnosti položi računica. I naravno, čudno je da do sada niko u Srbiji  od visokih funkcionera nije odgovarao za razne i vidne mahinacije, supotno od Hrvatske, Slovenije ili Rumunije, gde su zatvora dopali i premijeri.

D.Eraković

Exit mobile version