Magbet u našem sokaku

Srpski krvavi tragovi

Na sednici Gradske skupštine Beograda doskorašnji zamenik gradonačelnika Goran Vesić slabodobitno je prikazao svoju lektiru, “Makbet“. Doduše to je po originalu, a kod nas, zbog jednačenja po suglasnicima, prevodimo „Magbet“. Nekako, po dobrom starom običaju, znameniti srpski reditelj Nikita Milivojević priređuje u čast Šekspira u Čortanovcima jedinstven festival pod motom  baš iz Magbeta: “I sem nestvarnoga ništa stvarno nije“. Po ovoj najkraćoj i nakrvavijoj Šekspirovoj tragediji Magbet je sve zločine počinio u ludilu i krvavih ruku, i pod velikim uticajem ledi Magbet. Modernizovana varijanta, i u tom tonu je  istoimeni besteler čuvenog norveškog pisca  Ju Nesbea. Ali, ovde Magbet, kao policajac, ubija šefa policije Dankana u jednom norveškom gradu, i sve ostale koje mu se nađu na putu, čak i uz pomoć ovejanih kriminalaca. I sad da se to prevede na srpske prilike, ne baš da nema sličnosti. Ovih dana bivša državna sekretarka u MUP Dijana Hrkalović u svoju odbranu svu svoju krivnju i upletenost u teške kriminalne radnje pripisala je bivšem ministru unutrašnjih dela, dr Nebojši Stefanoviću. U to se uplelo i nešto „što tragove vodi  do pećine“, delom do predsednika države Srbije Aleksandra Vučića. On sam samo je prebirao „greške“ dotične Hrkalović, a nije se bavio suštinom, niti je ikad otvoreno odgovorio na pitanja profesionalnih novinara o umešanosti u kriminalne radnje. Na primer, koliko i kad je razgovarao sa licima koje su pod prismotrom i na merama za bezbednost države. Elem, svakako je pisac čija su dela prodata na desetine miliona primeraka, Ju Nesbea, duboko dirnuo u umešanost policije u kriminal i korupciju,  u jednom od uzornih i najuređenijih svetskih društava, u Norveškoj, ali srpska realnost po brutalnosti u tome nadmašuje i najbujniju maštu. Nekako se i dotična Hrkalović, inače doktor psihologije, tobož nameračila da piše scenario za krimi seriju. Samo neki od primera srpske krimi zbilje teško da mogu nadmašiti fantaziju pripovedača. Tako ostaje slučaj časnog inspektora Dejana Jovića, koji je uhapsio i dokazao zlodeolo  Veljka Belivuka u ubistvu Vlastimira Miloševića, tzv.“ubistvo na šinama“, a potom, bio čak optužen za saradnju sa kriminalcima i dospeo zatvora. Ko zna kojim redosledom i uradkom policijskih visokih službenika, dokazi su kontaminirani, Belivuk oslobođen da nastavi svoj krvavi pir. Debelo se prećutkuje uloga državnih čimbenika u formiranju jedne od najmustruoznijih bandi na tlu Evrope, nakon one Zemunske, gde su  ubijani čak i samlevene žrtve Belivukove bande. Gle, tužilaštvo, mimo svih pravila zamenemaruje ko je osnovao i na koji način pomagao ovu bandu. A bilo ih, pre svega, da zaštite ime predsednika Vučića od navijača „Partizana“. No jedan od vrhunca političkog beščašća je da predsednik države na volšeban način brani vlasnika najveće plantaže marihuna u Evropi, Predraga Kuluviju, da, eto, on nikoga nije ubio, „šta je to tona marihunae“?! A bilo je nekoliko puta teža masa ove omiljene srpske biljke. Bivša sekretarka ukazuje, u svom velikom intervjuu, da je sve to namestio policijski inspektor Slobodan Milinković, inače sin policijskog generala Sente, a ni ona ni predsednik da objasne kako dotični Koluvija ima lažne isprave oficira policije, i da su u obezbeđenu ove plantaže učestvovali agenti BIE, VBO, DB… Kao šlag na tortu, predsednik Vučić debelo zamera profesionalnim medijima, N1, Nova S, „Danas“, što njegovog sina Danila stavaljaju u koš sa ozloglašenim kriminalcima. A nekako, eto, na nekoliko snimaka evidentirano je da Danilo Vučić sedi u društvu pripadnika „Janičara“ i inih navijačkih grupa čiji članovi imaju debeo policijski dosije. E tu prestaje pravna država, predsednik nikako ne želi da odgovara na pitanja profesionalnih medija, navodno što mu blate porodicu. A zaboravlja se na usku povezanost države i mafije, a sve to pod namernim prećutkivanjem državne tužiteljske Zagorke Dolovac i nadležnih organa. S druge strane nije poznato da će državni organi povezani sa kriminalnim   organizacijama ikad popustiti da zakon nadvlada. U onom drugom slučaju, bestselerima, na primer kod Džejmsa Patersona, u igri su bivši vojnici, snajperisti, koji završavaju obračun sa predstavnicima države koji su debelo ogrezli u kriminala i korupciju.

Dragan Eraković

 

Exit mobile version