Kafana sa prigušenim svetlima, gde su lusteri na dugačkim gajtanima, sa desne strane dugačak šank, levo od ulaznih vrata, u uglu kafane, klavir… iza šanka u niši bilijar “rupaš” sa kićom…
Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!Žurilo se sa korzoa da se uhvati mesto pre ponoći, jer posle može biti kasno.
Prepoznajete, reč je o kafani „KOD LILE“. Kafana koja je preteča kafića i klubova, u kojoj je muzika probrana, kafana u kojoj su Milenko i Seka bili omiljeni konobari i radili su sve dok se nije desilo nešto ružno i kafane u Mali nisu više radile slobodno, to ružno desilo se krajem osamdesetih …
Uvek sa osmehom i nenametljiv Lilo je u ćaskanju sa gostima, a gosti od svršenih srednjoškolaca do starih zanatlija. Gotovo nepogrešivo Lilo izabere trenutak da sedne za klavir i pravi atmosferu za nezaborav, svojevrsni džem sejšn i tako svaku noć.
Lilo je rođen 1949. sin Mehmedov, (pa su iz tog razloga Lilinu kafanu nazivali „MEMEDOVOM“) i otac prelepe Zorice, nije bio običan kafedžija, on je od kafane pravio kulturnu instituciju. Kod Lile su organizovane večeri poezije… čest gost je bio i pokojni Dragiša Penjin, a priča se da je Rade Šerbedžija govorio stihove „NE DAJ SE INES“
Lilo, čovek građanski orijentisan, pokušao, početkom 2000-tih, je da oživi Malu i NOĆNI ŽIVOT NA BALKANU i ponovo uzdigne šabačku Malu na mesto koje joj pripada.
Vreme MALOGOSPOJINSKOG VAŠARA bilo je idealno da ispred svoje kafane, u centru Male, organizuje koncert folklora i ugosti učesnike „ČIVIJADE“.
Šabac je ostao bez još jedne urbane legende, ali legenda i dalje živi.
Rendža na kub
