Javni i tajni fantomi iz Savamale

Kad lopovi marširaju-nti nastavak

Izjave Veljka Belivuka da je on učestvovao u rušenju zgrada u Hercegovačkoj ulici nimalo nije zainteresovalo nadležnog tužioca da se pozabavi ovim kriminlanim delom. I dalje se ovaj predmet vodi u tužilaštvu, sa N.N. počiniocima, mada ozbiljna srpska javnost zna ko su nalogodavci.

Tog 24. aprila 2016, u noći posle parlamentarnih i lokalnih izbora, porušeno je sve ono što smeta izgradnji Beograda na vodi. Tridesetak građana bilo je sprečavano da se kreće ili koristi mobilne telefone, a građani koji su se javljali Policiji upućivani su na komunalnu policiju. Struja je, naravno, bila isključena, a evidentno je da je to noć u kome se desio državni udar, jer policija nije reagovala da štiti građane i imovinu, što je po Ustavu dužna. Jedino  je za sve okrivljen policajac Goran Stamenković, dežurni te večeri, koji je to priznao da bi mu se u dilu sa najvišim državnim organima legalizovala bespravno podignuta zgrada u Mirijevu.

No, naknadno svetlo na slučaj bačeno je prilikom tužbi tadašnjeg ministra policije Nebojše Stefanovića, koji je u NIN-u siluetom označen kao fantom iz Savamale. Srećom, Apelacioni sud ukinuo je prvobitnu presudu NIN-u. Tužilaštvo se nije interesovalo za ovaj predmet ni kada je Aleksandar Vučić izjavio da su to “uradili kompletni idioti iz gradske vlasti“, niti se pozabavilo izjavom supruge tadašnjeg gradonačenika Siniše Malog, koji se hvalio da je to bilo u njegovoj režiji. Predmet i dalje stoji, mada je to bio okidač za druge velike afere, a pre svega za realizaciju kapitalnog kriminala, Beograda na vodi.

Projekat je vredan oko tri milijarde evra, a arapski investitori pored skupljanja novčanog kajmaka od najskupljih kvadrata, dobili su od gradske vlasti sto hektara najekskluzivnijeg zemljišta kao i infrastrukturu, što je vredno barem milijardu evra. Sve ovo, naravno, vodi se kao „leks specijalis“, gde javnost nema uvida u ovaj, u najmanju ruku, višestruko koruptivni  projekat. I dalje, u toj seriji kriminala, prestonica ostaje bez železničke stanice, kao jedini višemilionski grad, a nova se vodi na Prokopu, za koju ni taksisti ne znaju kako da dođu do nje. Takođe, izmeštena je, zbog Beograda na vodi, i autobuska stanica, a nova, na Novom Beogradu, daleko je od završetka.

Uporedo sa postupkom protiv bandeVeljka Beluvuka vodi se i proces za Jovanjicu, najveću plantažu marihuane u Evropi. Interesantno da je najveći branilac Predraga Koluvije, njenog vlasnika, zvanični prvi čovek države, Aleksandar Vučić, koji ističe da  to nije ništa, jedna tona marihuane, a reč je zapravo o 1,6 tona. Navodno, Koluvija nije nikog ubio. A u to su umešani službenici BIE, VOE, DB, a najsramnije u svemu da se na meti našao inspektor Slobodan Milenković. Za koga je ekspresno organizovano saslušanje u Tužilaštvu, jer navodno, po prijavi optužene Dijane Hrkalović, on diluje drogu.

I u tom kolopletu najbesramnijih postupaka Tužilaštva je i slučaj „Krušik“, koji se tri godine ne miče iz istrage tužilaštva, a uzbunjivač Aleksandar Obradović je i dalje pod suspenzijom. O ovim slučajevima postoje i zvanični zapisi u Evropskom parlamentu, ali o tome nema pomena na RTS ili TV sa nacionalnom frekvencijom. I  sve dok se ovo ne reši, a evidentni su duboko upleteni prsti najviših državnih funkcionera, Srbija ne može biti pravna država, niti prava država.

Dragan Eraković

Exit mobile version