Istorija istorije izdaje

Književnik i publicist Dragoslav Mićić o knjizi „Rat u Sloveniji“, autora Dragana Filipovića iz Šapca

Za najnoviju knjigu Dragana Filipovića „Rat u Sloveniji“ (Izdaja umesto zahvalnosti) može se reći da je udžbenik sa oglednim primerom iz naše najnovije istorije, iz „Našeg rata“, devedesetih godina prošloga veka. Dokumentovano, ali na literaran, književni način, stvarnije od stvarnosti, prikazana je istorija istorije izdaje sunarodnika bivše SFRJ. Prognanim Slovencima su tokom ranijih svetskih ratova Srbi pružali utočište, deleći sa njima i ono malo što im je preostalo, dok su pojedini delovi Slovenije raskomadani i pripajani Nemačkoj, Italiji i Mađarskoj. I Ljubljana bi pala da srpska vojska nije stala nabranik ove prestonice, nekada zvane Emonom.

Pre same ispovesti, upečatljivog svedočenja Radomana Đerkovića iz Saveznog Sekretarijata unutrašnjih poslova, neposrednog učesnika događaja na granici Slovenije sa Italijom u julu 1991. godine, autor ove knjige predočava i genezu bivše Jugoslavije, u jednom trenutku valjanu da bi se oslobodili i drugi delovi okupiranih teritorija na Balkanu gde su Srbi jedva preživljavali, ali kao ideju unapred osuđenu na propast. Iskazao je, pri tome, umeće da suvoparne arhivske izveštaje pretoči u priču, na svoj način, a da ostane verodostojan izvornom tragu.

I, umesto zahvalnosti – izdaja. Slovenačka Teritorijalna odbrana i građani, u desetodnevnom ratu protiv vojnika JNA i jugoslovenskih carinika, potpomognuti Amerikom, Britanijom i Nemačkom, ovu bivšu federalnu jedinicu SFRJ jednostrano proglašavaju nezavisnom državom. Da ironija bude veća, jugoslovenske vojnike i carinike spasavaju Italijani, upravo oni koji su sprečeni od Srba da pokore Slovence!?

I, opet, umesto zahvalnosti – nezahvalnost. Nezahvalan je onaj ko poriče bilo kakvo učinjeno mu dobročinstvo. Još je nezahvalniji ko to taji. A najnezahvalni je onaj ko to zaboravi. Zahvalnost, uostalom, niko nije tražio, ali nije ni očekivao da će biti izdan.

Ova i ovakve istine iz Prvog i Drugog svetskog rata i, posebno, iz „Našeg rata“ dugo su zataškavane. Šta više, Radoman Đerković, častan rodoljub, simbol otpora, biva u nemilosti svojih vojnih starešina, ministra odbrane i ostalih iz političke vrhuške. Valjda zbog toga što JNA nije ispunila svoju Ustavom SFRJ jasno ustanovljenu obavezu „zaštite Ustavnog poretka i teritorijalnog integriteta SFRJ“, već se povukla sa dela teritorije, menjajući, pri tome, spoljne granice zemlje, čemu se Đerković opirao.

Dragan Filipović upravo na ovoj činjenici – poentira: „Vredno je samo ono što je istinito, dokazano, dokumentovano“.

Dela zasnovana na stvarnim događajima i likovima su snažna, uverljiva, dirljiva i dugo se pamte. Iz njih se rađa unutrašnja bodrost koja preobražava i pojedinca i društvo. U to nas je i ovoga puta uverio Filipović.

A što se tiče izdaje, ona je gora od smrti. Još je gora ako je od sunarodnika, od onoga kome si pritekao u nevolji. Izdaju je lakše oprostiti neprijatelju nego prijatelju.

Ta istorija njihove izdaje je i naša istorija, ali je njihova sramota.

Prema tome, vreme je da se dozovemo pameti, da ne bismo još koji put kapitulirali u korist drugih. Važno je učiti iz onoga što se desilo, da bi se to znanje prenelo budućim generacijama, da se ratne strahote, izdaje i nezahvalnosti ne bi ponovile.

Dragocen doprinos tome biće i doštampana Draganova trilogija „Vojnikova breskva“, pored već objavljenih priča iz Prvog i Drugog svetskog rata, i potresnim udžbeničkim svedočenjima iz ove, najnovije, njegove knjige – „Rat u Sloveniji“.

Exit mobile version