Inflacija cena i stranaka

Izborna matematika

Izbora će svakako biti pred proleće, onih lokalnih i pokrajinskih, a za parlamentarne i beogradske uskoro će se znati. Opozicija traži da se ovi vanredni izbori održe do kraja godine, ali se o tome pita Aleksandar Vučić, i svakako neće biti po želji opozicije jer naprednjaci ne brane samo vlast već i sebe, a mnogi bi dospeli i na robiju zbog raznoraznih kriminalnih dela. Međutim, dosadašnja iskustva govore da opozicija pravi i greške u koracima.
Saga o parizeru pokazna je vežba vlasti da skrene pažnju na nebitne stvari, dok se one suštinske, kriminalizacija, na primer Jovanjica, baca pod tepih. O tome znatan deo građana, pogotovo van većih gradova, nije ni obavešten. Bojkot prethodnih lokalnih izbora jeste da je pokazao da opozicija drži reč, ali da je za protekle četiri godine izgubljena i infrastruktura. Opštinski i gradski odbori, ako su i opstali, bili su mahom bez sredstava, a uz to su pogašeni i većina profesionalnih lokalnih medija.
Šabac je, na primer, bio uporište slobode, ali je delom i zbog bojkota ostalih opozicionih stranaka izgubio demokratsku lokalnu vlast. Istina, Gradska izborna komisija poništila je u prvi mah izbore na svih sto biačkih mesta zbog brojnih malverzacija, a razlika je bila oko 900 glasova. Međutim, uzalud su bile krivične prijave, žalbe Ustavnom sudu, izbori su izgubljeni jer je sudstvo bilo u naprednjačkim rukama, a nije bilo podrške čitave ili barem većinske opozicije da se ispuni zakon i pravda. Nakon majskih događanja i masovih ubistava, pokrenuta je šira javnost i protesti, ali nijedan zahtev sa tih protesta nije ispunjen, a biva i sve manje učesnika u protestima.
Najava izlaska opozicije i građana na ulice ako ne bude vanrednih parlamentarnih i beogradsih izbora do kraja godine ne obećava masovnost i popuštanje naprenjačke vlasti. Takođe, teško je očekivati da se izborni uslovi promene, pogotovo u medijskoj sferi, a nema nešto ni čvršće podrške od zapadnih demokratija. Zaboravilo se na izbore 2000-te godine i pobedu DOS. Potrebno je veće uporište na terenu, formiranje mesnih odbora, obilazak i tribine po mesnim zajednicama, selima i zaseocima.
Ne manje bitno je zajednički nastup, jer fragmentarna opozicija zbunjuje birače, ne znaju se ni stranke a ni kandidati za izbore. Ono što je važan jezičak na kantaru da je ovakva vlast korumpirana, povezana sa kriminalom, a pogotovo loše upravljanje državom. Svaka porodica i građanin oseća da jedva preživljava, izuzev onih na vlasti i u vlasti koji se basnoslovno bogate, a već u oktobru sledi povećanje akciza za osam osto, što će doprineti novoj spirali poskupljenja, uz najavljeno poskupljenje struje i gasa. Inflacija je uveliko uzela maha, od onih zvaničnih 12 odsto, ali sa znatno većim poskupljenjima osnovnih životnih namirnica.
Za ovih 11 godina naprednjaci su zadužili državu i buduće generacije za 22 milijarde evra, a poređenja radi Maršalov plan je sa 13 milijardi dolara podigao čitavu Evropu.
Koliko već juče opozicija je morala već da se razleti po terenu, da pripremi kandidate i zajednički nastup, jer vreme ne radi za nju, a novi poraz na izborima već bi duboko okovao ovu i ovakvu Srbiju, uništenih institucija i urušenu u samoj sebi.
Dragan Eraković

Exit mobile version