Deset godina bez Bece Nenadović

SEĆANjA

Svetlana Beca Nenadović, potomak slavnog prote Mateje i Šapčanka po rođenju i školovanju, napustila nas je 30. marta 2012. godine. Rođena je 26. marta 1934. u braku Desanke Matić i Jovana Nenadovića, pomoćnika upravnika šabačke Narodne banke. Najstariji Šapčani pamte da je sa roditeljima i četiri godine starijom sestrom Oliverom živela u Karađorđevoj 2i u Ulici Vlade Jovanovića br. 20. Pamte i da je od rođenja bila posebna. U knjizi priča iz svog detinjstva „Žuti jorgan“ otkrila je i da joj se mati na rođenju nije obradovala, čak ni kada je za babine dobila poruku: „Pametnoj glavi dosta je jedna ruka“. Razlog je bilo to što nije imala šaku desne ruke, što je bila „dete sa kojim nije sve u redu“.

Svog hendikepa Beca se međutim nije stidela, a životom je dokazala da su rad i pamet najvažniji. Bila je inteligentna, vredna, savesna i ambiciozna. Školski dokumenti svedoče da je I razred šabačke Ženske realne gimnazije završila sa svim peticama (1944/45), a potom četvorku imala samo iz matematike. Savet za nauku i kulturu Gradskog narodnog odbora nagradio ju je u VII razredu knjigom za odlično učenje i vladanje, a Nastavnički savet pohvalio zbog isticanja u primenjenom crtanju. Nastavnik ruskog jezika Jurij Gradov, kao razredni starešina, u dvevniku je zapisao da uči vrlo lako, da je vrlo sposobna i da se u crtanju ističe.

Završni ispit u Višoj mešovitoj gimnaziji u Šapcu Svetlana Nenadović položila je u junu 1952. godine. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirala je na Katedri za arheologiju (1957). Kao arheolog je volontirala u Antičkom odeljenju Narodnog muzeja u Beogradu, kod prof. Mano-Zisija, i u Arheološkom institutu Srbije. Radila je na lokalitetima Ulpijana, Remesijana, Caričin grad i Sirmijum, a uporedo je sarađivala u emisijama „Tragom prošlosti“ i „Radio škola“ Radio Beograda.

Arheologiju je zauvek ostavila i ceo radni vek provela u novinarstvu. Od 1962. do odlaska u penziju (1999) radila je u Odeljenju za istraživanje i studiranje programa i u Drugom programu Radio Beograda. U Programu za decu i mlade bila je od 1982. i nakon šest godina posvetila se Emisiji „Detinjstvo“,i punih dvanaest sezona bila njen autor i voditelj.

Becini sagovornici otvarali su dveri sopstvenih sećanjai ispovedali se pred mikrofonom, a te radio-priče proglašavane su najboljim godišnjim ostvarenjima na konkursima Radio Beograda. Emisija „Detinjstvo“ nagrađena je 1991. na Festivalu dokumentarnog programa FEDOR, a Savez slepih i slabovidih Srbije autorku je 1994. godine nagradio za radiofonsko ostvarenje sa najhumanijom porukom.

Potpisala je Beca Nenadović bezbroj emisija o deci, za decu i sa decom, a napisala je i sedam knjiga. Bila je novinar i pisac „posebnog kova“, a prema zapisu Petra Žebeljana „do savršenstva je znala da brusi svoje rečenice“.

Radiofonske zapise pretočila je u pet knjiga, pod zajedničkim naslovom „Dete je otac čoveka“, čiji je izdavač Radio televizija Srbije. U njima je 200 priča o detinjstvu ljudi zanimljivih biografija i sudbina. Prvo delo iz tog ciklusa objavljeno je u proleće 2006. i donelo je 20 odabranih priča, a autorka je drugu knjigu posvetila sinu Marku Međaku. Priče iz svog detinjstva, provedenog u predratnom Šapcu, pretočila je u Žuti jorgan (2004), izdanje Gutembergove galaksije. Autor je i knjige Dobri pastir (Beograd 2005), koja mlade uvodi u hrišćansku veru.

Napisala je Beca i svojevrsni nastavak „Žutog jorgana“, ali je ostao neobjavljen. Rukopis namerava da štampa njena starija sestričina Maja Anzulović, rođena Bravačić, koja je poput svoje tetke bila novinar i urednik dečje emisije na TV Sarajevu.

Svetlana Nenadović bila je supruga inženjera građevinarstva Miodraga Međaka. Udala se 16. maja 1968. godine u Beogradu i svom prezimenu dodala muževljevo.

Beca se svojim Nenadovićima veoma ponosila. U Brankovini, postojbini te porodice izuzetno značajne za srpsku istoriju, kupila je malu kuću koju je pretvorila u pravu oazu.

U Brankovini je i sahranjena. Počiva u grobnici majke prote Mateje Nenadovića. Rodbinu i prijatelje, do pre dve godine i početka pandemije, sabirala je kraj svoga groba.

I na destogodišnjicu smrti, živo je sećanje na vrednu Šapčanku i Beograđanku. Deceniju bez Bece nedavno je na svoj način obeležila iLidija Nikolić, autorka knjige „Susreti“ (Radiotelevizije Srbije, Beograd 2021).

Živana Vojinović

 

 

Exit mobile version