Da se kralo-kralo se!

Srbija posle izbora

Ni deset dana posle izbora ne znaju se rezulatati izbora u Srbiji, mada se u drugim, ali demokratskim i pravnim državama, rezultati znaju još na kraju izbornog dana. Da, ali je Srbija hibridni režim, kao Rusija i Turska, a to natezanje oko krajnih cifara će još potrajati. Uprkos brojnih posmatarača, kao i onih iz inostranstva, jasno je svima da se krade na izborima u Srbiji, i svi prsti uprti su u SNS. A ko krade – taj je lopov! Najviše se koplja lome oko izbora u Beogradu, i gle, mnogo toga podseća na Šabac. Ovde su 2020, po odluci Gradske izborne komisije, poništeni izbori na svih sto biračkih mesta. A razlozi i primedbe bili su ubedljivi, ali ne i Upravnom sudu u Novom Sadu, tako da je priznato ponavljanje samo na 27 mesta. I posle toga opet je bilo marifetluka, ponavljanje na pet izbornih mesta, ali, začudo(sic!), još uvek nije reagovao Ustavni sud. I ne zna se kada će, a barem nešto da odluči, da bi mogao i Međunarodni sud u Strazburu da nešto kaže o vladavini prava u Srbiji. S druge strane u Beogradu probleme oko glasanja priznaje i predsednik države Aleksandar Vučić, a Dragan Đilas, predsednik SSP, tražio je ponavljanje izbora. U nečemu su složni predsednici ove dve suprostavljenje stranke, a to je legitimitet vlasti. Međutim, izgleda da će o ponavljanju izbora odlučiti sam predsednik države, a ne oni nadležni, Izborna komisija i Upravni sud. Toliko o legitimitetu i zakonitosti najvažnije demokratske institucije – izbora. Kako je to nezamislivo da neko u Nemačkoj, Velikoj Britaniji, SAD, Frnacuskoj i drugde samo postavi pitanje krađe izbora, a ne realnu i efektivnu krađu, što se redovno potvrđuje u Srbiji. Šabac ostaje tu gde je, zarobljenik džinovske krađe izbora, jer niko se nije baš pretrgao da se ispoštuje zakonska procedura, ali je u Beogradu već to dignuto na stepen više. U prilog tome uskoro će 22. april – Dan grada Šapca, a nosilac najvišeg priznanja, Aleksandar Vučić, niti se potrudio da dođe na proslavu niti je ikad zvanično posetio Šabac. Doduše boravio je u kasarni, u Majuru, Dobriću, ali nikako da se zahvali svojim partijskim drugovima koji su uzurpirali lokalnu vlast. Možda i sam zna koliko se i kako kralo. A Beograd: tu su već drugačije igre u pitanju.

Dragan Eraković

Exit mobile version